Kad govorimo o svjetskom imperiju, moćnim silama svijeta u posljednjih nekoliko stoljeća, prvo nam dolazi na um Velika Britanija, a kasnije Sjedinjene Američke Države. No, iako su anglosaksonske talasokratske sile doista zavladale gotovo čitavim svijetom, a Imperijalna Britanija je bila carstvo u kojemu doslovno sunce nikad nije zalazilo, prva globalna sila u modernom smislu bila je Kraljevina Nizozemska. Iako s nekim upitnicima, može se reći da je Nizozemska bila prethodnik britanske i američke moći u 19. i 20. stoljeću, jer je ova europska država imala svoje kolonije u Aziji, Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi već 1630. godine. Za razliku od portugalskog, španjolskog i francuskog osvajanja, Nizozemci su cjelokupno svoje carstvo temeljili na trgovini. Nije čudo, stoga, što je prva svjetska burza otvorena u Amsterdamu 1602. godine. Tijekom svog zlatnog doba kolonijalne sile, Nizozemska se službeno zvala Ujedinjene provincije, koje su počivale na slobodarstvu, monarhijskoj kući Oranje, te snažnim protestantskim denominacijama.
Nizozemska je nastala kao mala republika nakon borbe za odvajanjem od moćnog španjolskog kraljevstva. Ta je borba trajala osamdeset godina, a jednom kad je nastala kao neovisna republika, Nizozemci su počeli graditi zemlju na osnovi određenih poljoprivrednih političkih pokreta te s maglovitom idejom odnosa prema američkim naporima za oslobađanje od europske/britanske vlasti. No, Amerikanci nisu bili previše fascinirani nizozemskim nastojanjima. James Madison, jedan od očeva osnivača Sjedinjenih Država, u svojim Federalističkim spisima je osobito oštro kritizirao nizozemski ustav. U samoj Nizozemskoj se vodila rasprava i borba za buduće političko uređenje Republike ujedinjenih provincija, ponajviše između centralističkih Oranžista koji su zagovarali moćniju izvršnu vlast, te autonomnijih Republikanaca koji su htjeli veću suverenost za pojedine države koje su sačinjavale Nizozemsku republiku.
Jedan od centralista bio je William Oranje (ili Orange na engleskom jeziku), koji je sedamnaest godina vladao kao kralj u Velikoj Britaniji. On je odgovoran za pokretanje Slavne revolucije 1688.-/1689. u Velikoj Britaniji, što je između ostalih stvari pokrenulo i političke rasprave među kojima se isticalo mišljenje Johna Lockea i pojava liberalizma. Williamov punac je bio katolik i vladar Velike Britanije zajedno sa svojom engleskom ženom Mary. William je na tron došao tako što je pokrenuo invaziju iz Nizozemske, srušio svog punca i ponovno uspostavio protestantsku vladu. Zajednička britansko-nizozemska ofenziva je postala ključnom za razbijanje irske pobune i borbu protiv katoličke Francuske. William se stoga smatra jednim od ključnih vladara za uspon Nizozemske jer je kao vladar i Nizozemske i Velike Britanije učvrstio vojnu jačinu tih zemalja. Istovremeno je, ironično, pokrenuo snažne republikanske težnje u obje zemlje.
Iako je William Oranje bio borac protiv katoličanstva, Nizozemska je bila rani bastion religijske slobode u većem dijelu svoje povijesti, čak i u svojim kolonijama. Istina, mnogi katolički kraljevi su bili oštri neprijatelji Nizozemskoj, ali je ta borba bila više vezana za geopolitičke ciljeve nego za vjerske sukobe. Ova tolerantnost i otvorenost stvorilo je Nizozemsko zlatno doba umjetnosti, književnosti i znanosti u 16. i 17. stoljeću. Ekonomski povjesničari smatraju da je ovaj uspon vezan uz protestantsku radnu etiku temeljenu na kalvinizmu, koja je promicala predanost radu i obrazovanju. Time je Nizozemska postala zemlja s najvišim razinama pismenosti u onodobnoj Europi, s najnižim kamatama i velikim bogaćenjem. U to su vrijeme u Nizozemskoj stvarali filozofi i znanstvenici Rene Descartes, Jan Amos Comenius, Hugo Grotius, Christian Huygens, Jan Leeghwater. U umjetnosti su stasali Johannes Vermeer, Rembrandt van Rijn, Frans Snyders i drugi.
Na međunarodnoj sceni je Nizozemska zamijenila portugalski imperij. Portugalci su bili prvi Europljani koji su osnovali trgovačke luke diljem svijeta. Nizozemci su, nakon jenjavanja portugalske moći, jednostavno osvojili te luke i osnovali kolonijalnu vlast na četiri kontinenta, ali su se (za razliku od Portugalaca) usredotočili na svoje trgovačke interese, a ne na preobraćivanje lokalnog stanovništva na kršćanstvo i stvaranje politički povezanog imperija. Mnogi lokalci su se zbog toga rado okrenuli Nizozemcima, a često su postali i partneri u poslovanju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
