Prošlog utorka na središnjem gradskom trgu u Pjongjangu održalo se veličanstveno okupljanje i parada kako bi se obilježilo okončanje 7. kongresa Korejske radničke partije. Događaj je, doduše, imao civilni karakter, ali koreografiju koja je prikazana obilježavale su vojne karakteristike: kartonski napravljene makete projektila i svemirskih letjelica.
Mnogi mediji ističu kako je održavanjem partijskog kongresa, prvog nakon 36 godina, Kim Jong-un konsolidirao svoju vlast te potvrdio Demokratsku Narodnu Republiku Koreju kao nuklearnu silu. To je samo djelomično točno. Kongres iz svibnja 2016. svakako jest prvoklasni politički događaj ali iz drugih razloga.
Ovim događajem završeno je jedno poglavlje u najzatvorenijoj zemlji svijeta. Kim Jong-un je učinio potez nakon kojeg nema povratka natrag. Vrhovni vođa je najavio ekonomske reforme koje će, ako uspiju, dovesti do ozdravljenja, jačanja i stabilizacije DNR Koreje na dugi rok, a u slučaju neuspjeha reformi ubrzat će se dezintegracija i kolaps države.
Ovisno o ishodu nove politike Byongjin (istovremeno traženje nuklearnog i ekonomskog razvitka), mladi Kim bi u sretnom scenariju do kraja života mogao ostati u komfornoj ulozi diktatora, a u nesretnom scenariju ostatak života mogao bi provesti u egzilu, zatvoru ili bi mogao biti smaknut od vlastitog naroda. No, krenimo redom.
Premda je prošlo 36 godina od 6. kongresa Korejske Radničke Partije, mnogi zaboravljaju kako je upravo u rujnu 2010. održana partijska konferencija - prva takvog tipa nakon Kongresa iz 1980. Upravo je na toj konferenciji Kim Jong-un promoviran u rang generala sa četiri zvjezdice. Kratko vrijeme budućeg nasljednika se nazivalo 'četvero zvjezdanim generalom'. Na istoj konferenciji Kim Jong-un je imenovan zamjenikom predsjednika Centralnog vojnog komiteta Partije. Službena promocija mladog Kima u Vrhovnog vođu i Maršala trebala se održati u travnju 2012. ali to se nije dogodilo zbog preuranjene smrti njegovog oca Kim Jong-ila.
Vrhovni vođa nije tek sada, 7. partijskim kongresom, počeo određivati novi kurs svoje zemlje već se to počelo događati prvih mjeseci njegove vladavine kada se odlučio obračunati sa suradnicima svoga oca. Pet do sedam vojnih i civilnih dužnosnika koji su zajedno s Kim Jong-unom ispratili lijes Kim Jong-ila na sprovodu u prosincu 2011. bili su obuhvaćeni čistkama u roku naredne dvije godine. Neki su nestali, neki su degradirani, a neki smaknuti.
Kim Jong-un se u nešto više od četiri godine profilirao kao diktator koji planira ostati na čelu svoje države do svoje smrti, a ne kao netko tko će biti zapamćen kao onaj koji je upropastio djelo svoga djeda Kim Il-sunga. To je pokazao kroz čistke, ograničenu ekonomsku liberalizaciju, kreiranje maksimalne krize na Korejskom polutoku u proljeće 2013., ali i razvojem i testiranjem hidrogenske bombe i interkontinentalnih balističkih projektila. 7. kongres Korejske radničke partije samo je kulminacija te politike. A i više od toga – točka nakon koje nema povratka.
Mladi Kim je iskoristio partijski kongres kako bi prisvojio titulu predsjednika Korejske radničke partije. Svoju sestru Kim Yo Jong je promovirao u Centralni komitet partije. Partiji je vraćen važan status koji je izgubila za vrijeme vladavine Kim Il-sunga koji je proklamirao politiku 'vojske na prvom mjestu'. Na kongresu je proklamirana politika Byongjin koja podrazumijeva istodobno forsiranje nuklearnog i ekonomskog napretka.
Kongres je još jednom podcrtao namjeru političkog vodstva Sjeverne Koreje kako će nastaviti s razvojem nuklearnog programa (u kvaliteti i kvantiteti) usprkos međunarodnim ekonomskim sankcijama i osudama. No, Kim je poručio kako će tražiti normalizaciju odnosa s neprijateljskim državama te će nuklearno oružje koristiti isključivo u obrambene svrhe. Na taj način diktator prihvaća principe ne-proliferacije iako se Sjeverna Koreja povukla iz globalnog Ne-proliferacijskog sporazuma 2003. 'Kao odgovorna nuklearna država, nikada nećemo prvi upotrijebiti nuklearno oružje, osim ako na nas krene neprijateljska sila s nuklearnim oružjem' – izjavio je Vrhovni vođa.
Opet se potvrdilo ono što je svima jasno već odavno – Sjeverna Koreja neće odustati od svog nuklearnog arsenala s kojim tako uspješno već dva desetljeća manipulira svjetskom javnosti. Nuklearno oružje je važna karta na koju igra Pjongjang kako bi osigurao svoju poziciju u međunarodnom odnosima, zaštitio se od moguće vanjske invazije i izvukao ekonomske koristi. Nema teorije da će Sjevernokorejci ikad pristati na razoružanje.
Najznačajnija stvar koja se dogodila na kongresu je predstavljeni petogodišnji ekonomski plan koji je prezentiran osobno od strane Kim Jong-una. To je prvi takav dokument koji se pojavio nakon nekoliko desetljeća. Detalji plana nisu poznati, ali svrha plana je porast ekonomskog učinka i efikasnosti. Posebno je značajno što je plan osobno predstavio Kim Jong-un jer je na taj način preuzeo odgovornost za gospodarsku situaciju. Ako plan bude neuspješan neće biti žrtvenog jarca kojeg bi se moglo okriviti za neuspjeh kao što je to učinio Kim Jong-il prilikom neuspjeha monetarne reforme 2009. 'Imperativ je provesti petogodišnju strategiju državnog ekonomskog napretka između 2016. i 2020.'- izjavio je Kim na kongresu.
Još u travnju 2012. Kim je istaknuo kako njegovi građani 'nikad više neće morati stezati remen'. Posljednjih deset- petnaest godina unatoč sankcijama i centralnom ekonomskom planiranju, prisutan je trend poboljšanja i oporavka sjevernokorejske ekonomije iako službenih podataka o ekonomskom rastu nema. Neki analitičari procjenjuju ekonomski rast sjevernokorejskog BDP-a 1 do 2% godišnje, a neki čak i do 7%.
Mogla bi se iznijeti tri glavna razloga koja su doprinijela blagom ekonomskom oporavku zemlje. Prvi je posljedica pojave i širenja kapitalizma i trgovine 'odozdo' među stanovnicima koji su ili iskoristili rupe u zakonu ili su pomoću podmićivanja državnih organa osigurali si opstanak na legalno-ilegalnom tržištu. Drugi je strana ekonomska pomoć koju izvlači diplomacija. Treći je promjena ponašanja ekonomskih rukovoditelja. Oni su prestali biti inertni i nefleksibilni državni dužnosnici. Počeli su samoinicijativno voditi tvornice i druge komplekse kao da su njihovo vlasništvo pa tako zarađuju 'pravi' novac.
Budući da sjevernokorejsko gospodarstvo u zadnjih desetak godina doživljava blagi oporavak stvara se srednji i bogatiji sloj društva. Kim Jong-un je na nedavnom partijskom kongresu najavio ekonomski rast, a on je jedino moguć kroz tržišne ili polutržišne reforme ograničenog karaktera jer se centralna državna kontrola gospodarstva pokazala neučinkovitom.
Upravo tu dolazimo do najvažnije točke cijelog 7. kongresa. Kim Jong-un je najavivši ekonomski napredak bacio kocku nakon koje više ništa neće biti isto. Ekonomska kretanja koja će uslijediti u sljedećim mjesecima i godinama dovest će ili do obnove sjevernokorejskog gospodarstva ili do kraha režima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
