Nakon smrtonosnog pohoda Mohameda Lahouaieja Bouhlela kroz Nicu na sam francuski državni praznik, koji je odnio 84 života, Daeš (ISIL) je preuzeo odgovornost za napad. Ipak, prema svim raspoloživim podacima, Bouhlel nije bio religiozan. Zna se da nije odlazio u džamiju, rastao se od žene, volio je piti, družiti se sa ženama i volio je plesati salsu. Nepoznat otprije protuterorističkim obavještajnim službama, imao je povijest psihološkog liječenja i nasilja u obitelji. Radikalizacija je bila iznimno brza, ako se uopće ona može tako tumačiti. Čini se da Bouhlel samo pronašao dobru legitimizaciju svog krvavog čina. Ali činjenica da se napad dogodio u Nici nije toliko začudan.
Naime, posljednjih nekoliko godina ovo poznato mondeno ljetovalište na francuskoj Azurnoj obali postalo je središtem radikalizacije i regrutacije boraca za Daeš. Od skoro dvije tisuće francuskih državljana koji su putovali u Siriju i Irak, najmanje 55 je došlo iz Nice ili okolice, a neki govore i da je ta brojka veća od stotinu ljudi. U Nici je djelovao i Omar Omsen, koji je napravio brojne video sadržaje s pozivom muslimanima na borbu u Siriji.
Zašto Nica? Razlog je zapravo vrlo jednostavan: nalazi se samo dva sata vožnje od Marseillesa, najvećeg središta francuskog procesa integriranja Arapa iz bivših francuskih sjevernoafričkih kolonija. A Nica je sjedište najveće francuske zajednice porijeklom iz Tunisa, također nekadašnje francuske kolonije. Ne bez razloga, upravo u francuskoj provinciji Provence-Alpes-Cote d'Azur svoje tradicionalno biračko središte ima francuska stranka radikalne desnice Nacionalni front.
Ova je provincija ujedno pri vrhu po broju nezaposlenih – službeno 11 posto, ali kad se sagleda po godini starosti, ovdje ima mnogo nezaposlene mladeži. Mnogi stanovnici Nice iz muslimanskih sjevernoafričkih država živi u socijalnim stanovima u predgrađima, u vrlo konzervativnim i zatvorenim sredinama, gdje vladaju drugačija pravila ponašanja. Zbog svega toga, mladež je sklona brzoj radikalizaciji. Razloga ima više. Gilles Kepel, jedan od najvećih francuskih proučavatelja političkog islama (napisao je odličnu knjigu Jihad: The Trail of Political Islam), tvrdi da je nedostatak integracije muslimana u predgrađima najveći razlog okretanja radikalizmu. S druge strane, Olivier Roy, također briljantan francuski znanstvenik, smatra da se većina francuskih muslimana dobro integriralo u francusko društvo, te da su samo pojedinci ostavljeni na nemilost teroristima. Oni većinom koriste islam kao protest, a sami nisu previše vođeni islamskim načelima.
Barem što se Francuske tiče, odnos države i pridošlica iz bivših kolonija je značajan za razumijevanje prirode terorizma u zemlji. Isto je tako vrlo poučno pogledati sam Tunis, odakle dolazi velik dio muslimana u Nici. Tunis je zemlja odakle je pojedinačno otišlo najviše stranih boraca u Siriju i Irak, često u suradnji s borcima iz Francuske. I u Tunisu su izvedeni teroristički napadi koji su se sada preselili u Francusku. No, u Tunisu je Daeš izgubio mogućnost stvaranja emirata. Da je ta nakana postojala znamo iz iskaza uhićenih terorista u ožujku ove godine, koji su pokušali srušiti tunisku vladu, osnovati islamski emirat, nametnuti šerijatski zakon i dobiti potporu stanovništva. Ali, upravo su svjesni pojedinci upozorili na te planove i teroristi su ubrzo uhapšeni.
Prema pisanju tuniskih medija, teroristi su bili podijeljeni su podskupine koje su htjele okružiti vojničke barake, iskoristiti priliku iznenađenja i zauzeti vojna postrojenja. Potom bi ostali teroristi izvjesili crne Daešove zastave po gradovima, što bi bila poruka stanovništvu da su teroristi pobijedili, te ne bi došlo do otpora. Međutim, teroristi nisu računali na psihološku i vojnu pripremljenost vojnika, nisu imali lokalnu potporu i dobro organizirane ćelije, te su sami bili iznenađeni kada su se našli u teškoj situaciji. Kad su okružili vojne barake, sami su se našli u okruženju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
