Mnogi će se složiti kako UN nije idealna institucija. UN je do sada u više navrata pokazao kako nije u stanju zaustaviti, a niti privesti kraju, neke od brojnih vojnih sukoba koji trenutačno traju u svijetu. Neki će reći kako je pak riječ o instituciji koja, bez obzira na svoje deklarirane ciljeve, u suštini nije demokratska već predstavlja globalno tijelo u kojem glavnu riječ vode isključivo najveće sile.
U svemu tome, nedvojbeno, ima istine, no, UN je također dio današnje stvarnosti te još uvijek predstavlja jedino međunarodno tijelo gdje o pojedinim pitanjima mogu govoriti sve članice, odnosno gotovo sve zemlje svijeta.
Kritizirati UN je lako, naročito kada se uzme u obzir da sam UN svojim kritičarima daje toliko materijala po tom pitanju. UN je mnoge razočarao u mnogima sferama - pitanje rata i mira samo je jedna od njih. Tu su također i pitanja okoliša, društvenih i ljudskih prava (dovoljno je samo reći kako se u Vijeću za ljudska prava trenutačno nalazi jedna Saudijska Arabija).
Unatoč svim kritikama i pozivima na reformu, UN se nastavio širiti - uključujući njihovu aktivnost, osoblje i budžet.
Ipak, kako bi izgledao svijet bez UN-a u ovom trenutku? To je pitanje o kojem kritičari ne vode dovoljno debata.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.