Općenit je dojam da je Sirijska arapska vojska najveća vojna snaga uključena u sirijski građanski rat, zajedno s Nacionalnim obrambenim snagama, koje su pod izravnom kontrolom vlade i predsjednika Bašara al Asada. Mediji skloni Asadu opetovano predstavljaju te snage koje se bore na svim linijama. Ponekad se spominje da ih podupiru Nacionalne obrambene snage, a rijetko se govori i da imaju pomoć saveznika. Međutim, čini se da rat za sirijsku državu vode neki drugi.
Sirijska arapska vojska, službena stajaća vojska sirijske države, nije se nikada u potpunosti mobilizirala, uslijed izbjegavanja novačenja i dezertiranja. Uz to, sama vlada je skeptična u lojalnost mnogih vojnih jedinica koje su sastavljene od običnih novaka. Sirijska arapska vojska ima oko dvadeset divizija, ali one na bojištu nisu mogle stasati kao cjelovita snaga, već se u pojedinim divizijama skuplja trećina nominalnog broja vojnika.
Već u ljeto 2012. je iranska Islamska Revolucionarna Garda, odnosno njezin međunarodni odsjek u Brigadi Kuds (Jeruzalem), zaključila da je sirijska vlada u kritičnim problemima oko broja trupa. Osim toga, na terenu se pokazalo da su učinkovitije male brigade sastavljene na religijskoj i političkoj osnovi. Zbog toga su Iranci savjetovali sirijskoj vladi da organizira te brigade u ono što će postati Nacionalne obrambene snage.
Službeno, NDF je provladina milicija, koja se temelji na dobrovoljnim rezervistima kao dijelu vojne snage. Zapravo, to je sirijska kopija iranskih basidža, dobrovoljnih jedinica unutar Revolucionarne garde. Ujedno su formalizirali kao narodni komiteti, koje je sirijska stranka Baath formirala osamdesetih po cijeloj Siriji. Prema iranskim podacima, NDF je dodao oko sto tisuća boraca u strukturu sirijske državne oružane sile. Ujedno je NDF postao katalizator za mnogobrojne druge milicije, organizirane po političkim i vjerskim zasebnostima.
Revolucionarna garda i drugi domaći i strani čimbenici počeli su tako izdašno financirati pojedine NDF bataljune. Među tim čimbenicima su stranka Baat, Sirijska socijalistička nacionalna stranka, skupine palestinskih izbjeglica koje desetljećima obitavaju u Siriji (kao što je Narodni front za Oslobođenje Palestine), pa čak i Zaštitna snaga Gozarto, koju tvore lokalne asirske i sirijske kršćanske zajednice.
Bašar al Asad i njegova vlada je omogućila i brojnim poduzetnicima i suradnicima iz alevitske zajednice da stvore vlastite privatne milicije. Ove organizacije nude bolje plaće svojim borcima, svakako daleko izdašnije nego što mogu dobiti kao vojnici Sirijske arapske vojske ili NDF-a, te se stoga pojavljuju kao atraktivna alternativa tisućama Sirijaca. Te organizacije su sposobne u dobavi teškog naoružanja, uključujući oklopna vozila, teške mitraljeze i automatske topove. Taj proces pretvaran...
Sirijska arapska vojska, službena stajaća vojska sirijske države, nije se nikada u potpunosti mobilizirala, uslijed izbjegavanja novačenja i dezertiranja. Uz to, sama vlada je skeptična u lojalnost mnogih vojnih jedinica koje su sastavljene od običnih novaka. Sirijska arapska vojska ima oko dvadeset divizija, ali one na bojištu nisu mogle stasati kao cjelovita snaga, već se u pojedinim divizijama skuplja trećina nominalnog broja vojnika.
Već u ljeto 2012. je iranska Islamska Revolucionarna Garda, odnosno njezin međunarodni odsjek u Brigadi Kuds (Jeruzalem), zaključila da je sirijska vlada u kritičnim problemima oko broja trupa. Osim toga, na terenu se pokazalo da su učinkovitije male brigade sastavljene na religijskoj i političkoj osnovi. Zbog toga su Iranci savjetovali sirijskoj vladi da organizira te brigade u ono što će postati Nacionalne obrambene snage.
Službeno, NDF je provladina milicija, koja se temelji na dobrovoljnim rezervistima kao dijelu vojne snage. Zapravo, to je sirijska kopija iranskih basidža, dobrovoljnih jedinica unutar Revolucionarne garde. Ujedno su formalizirali kao narodni komiteti, koje je sirijska stranka Baath formirala osamdesetih po cijeloj Siriji. Prema iranskim podacima, NDF je dodao oko sto tisuća boraca u strukturu sirijske državne oružane sile. Ujedno je NDF postao katalizator za mnogobrojne druge milicije, organizirane po političkim i vjerskim zasebnostima.
Revolucionarna garda i drugi domaći i strani čimbenici počeli su tako izdašno financirati pojedine NDF bataljune. Među tim čimbenicima su stranka Baat, Sirijska socijalistička nacionalna stranka, skupine palestinskih izbjeglica koje desetljećima obitavaju u Siriji (kao što je Narodni front za Oslobođenje Palestine), pa čak i Zaštitna snaga Gozarto, koju tvore lokalne asirske i sirijske kršćanske zajednice.
Bašar al Asad i njegova vlada je omogućila i brojnim poduzetnicima i suradnicima iz alevitske zajednice da stvore vlastite privatne milicije. Ove organizacije nude bolje plaće svojim borcima, svakako daleko izdašnije nego što mogu dobiti kao vojnici Sirijske arapske vojske ili NDF-a, te se stoga pojavljuju kao atraktivna alternativa tisućama Sirijaca. Te organizacije su sposobne u dobavi teškog naoružanja, uključujući oklopna vozila, teške mitraljeze i automatske topove. Taj proces pretvaran...
