U posljednje vrijeme se sve više govori o ruskim utjecajima na raznim izborima u svijetu. Prvo se rasplela priča o ruskom utjecaju u američkom izbornom procesu; potom se govorkalo da se hakiraju nizozemski izbori, da bi najzad bilo govora i o ruskoj ruci u francuskim predsjedničkim izborima. Sada se isto raspravlja o Putinovom utjecaju u iranskim predsjedničkim izborima, osobito nakon što se je vodeći kandidat konzervativnih snaga Ebrahim Raisi susreo s predsjednikom Republike Tatarstan Rustamom Minihanovim, koji je u službenom posjetu Iranu. Raisi se s njim susreo 20. travnja, ali u tom trenutku nije znao da će zbog toga doći pod rafalnu paljbu iranskih medija. Minihanov se, naime, smatra izaslanikom samog ruskog predsjednika. Tijekom susreta, Minihanov je Raisiju rekao kako se nada u daljnji razvoj iransko-tatarskih odnosa, te da Vladimir Putin pridaje posebnu važnost širenju religije, uključujući islama, te stvaranju strateške skupine koja će razvijati odnose Kremlja s islamskim svijetom. Na čelu te grupe je upravo Minihanov.
Tatarstan je federalna republika unutar Ruske federacije, u Povoložju. Tatarstan i susjedni Baškortostan su prve muslimanske države unutar granica moderne Rusije, gdje je u Srednjem vijeku postojao slavni Kazanski kanat koji je utaborio Tatare i Baškire u ovom kraju. Radi se o etnički mješovitom području, ali u suvremenoj Rusiji je Tatarstan zadobio veliku važnost kao središte ruskih muslimana, donekle u snažnoj konkurenciji prema sjevernom Kavkazu. Rustam Nurgalijevič Minihanov je drugi predsjednik Tatarstana, izabran 2010. Nakon što je pod egidom susreta s islamskim čelnicima Minihanov došao u Iran, te se susreo s Raisijem kao Putinov izaslanik, mnogi umjereni i reformistički mediji i političari oštro su napali konzervativnog predsjedničkog kandidata. Oni su razvili pitanje da li ovime Rusija želi utjecati na tijek izbornog procesa u Iranu.
Iran i Rusija su oduvijek imali ambivalentne odnose. Carska Rusija i Perzijsko carstvo bili su u čestim sukobima u 18. i 19. stoljeću, a mirovnim ugovorima u Golestanu 1814. i Turkmenčaju 1828. Perzija je izgubila velik teritorij južnog Kavkaza. Ovi su porazi snažno obilježili iransku noviju povijest, sve do danas. Povijesno i kulturološki Rusija se u većem dijelu Irana doživljava kao i Britanija, kao sila koja je utjecala na odvijanje Velike igre za iskorištavanje strateškog i energetskog potencijala Irana. Sovjetski Savez i Islamska republika nisu bili u dobrim odnosima, osobito nakon što su Iranci protjerali i zabranili komunističku stranku Tudeh. I dok je u suvremenim geopolitičkim odnosima Iran postao blizak Rusiji, taj odnos nije zadobio širu društvenu potporu.
Čelnik parlamentarnog odbora rusko-iranskog prijateljstva Hosein Sobhani Far rekao je medijima da su optužbe protiv Raisija neutemeljene jer je tatarski predsjednik kao musliman htio posjetiti sveti hram osmog šijitskog imama Reze u gradu Mašhadu, kojim upravlja upravo Raisi. Ujedno je rekao da nije vjerojatno da bi se maleni Tatarstan mogao interesirati za utjecaj u iranskim izborima. I dok su jasni napadi od medija sklonih iranskom predsjedniku Hasanu Rohaniju, kao i reformističkih medija, ne treba zaboraviti da najveće napade Raisi i Rusija dobivaju od konzervativaca.
Još je u prosincu prošle godine web portal Tabnak, blizak bivšem čelniku Islamske revolucionarne garde Mohsenu Rezaiju, pozvao iranske dužnosnike da pošalju poruku Moskvi da se prestane miješati u iranske unutarnje poslove. Osobito se u kuloarima priča i o posebnom izaslaniku Vladimira Putina za Siriju Aleksandru Lavrentijevu, koji se susreo 27. travnja u Teheranu s predstavnikom Vrhovnog vođe Alija Hameneija u Vrhovnom vijeću za nacionalnu sigurnost Alijem Šamhanijem. Taj razgovor je, dakako, imao zadatak raspraviti političke, vojne i sigurnosne oblike suradnje Irana s Rusijom oko Sirije, no svakako se razgovaralo i o kontinuitetu politike nakon iranskih predsjedničkih izbora.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.