Da nije bilo otpora, Izrael bi bio prisutan sada diljem Libanona. Rekao je to tijekom svog nedavnog govora povodom godišnjice oslobođenja južnog Libanona glavni tajnik Hezbolaha Seyyed Hassan Nasrallah. Time je još jednom podsjetio narod Libanona na prijetnju od prije petnaest godina, te na taj način ih upozorio na sličnu prijetnju koja se nadvija nad njihovom zemljom od strane ekstremističkih skupina u regiji.
Tijekom proteklih tjedana Nasrallah je često spominjao da se povijest ponavlja, uspoređujući prijetnju današnjem Libanonu s onom koja je zadesila zemlju 1982. Prošlo je skoro 33 godine otkako je Izrael okupirao Libanon u suradnji s Falangistima, skupinom kršćanske milicije. Izrael je započeo široku ofenzivu protiv Libanona 6.lipnja 1982., u vojnoj operaciji nazvanoj 'Mirovna operacija za Galileju'.
Iskoristivši prilike koje su postojale u to vrijeme, razni dijelovi Libanona pa i glavni grad Bejrut, bili su okupirani, a izraelska vojska je nadgledala taj teritorij iz zraka, s kopna i s mora. Kao izgovor za okupaciju, Izrael je ustvrdio da je Libanon blizak Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji (PLO) koja se obučavala u Libanonu i upotrijebila zemlju za napade na pozicije izraelskih snaga.
Nakon što su se snage otpora počele boriti protiv izraelskih snaga, Jeruzalem se povukao 1985. s većine libanonskog okupiranog teritorija, osim južnog dijela zemlje koji je ostao tampon zona za zaštitu izraelskih ilegalnih naseobina. Nakon 18 godina okupacije, snage otpora napokon su uspjele 2000. dogovoriti bezuvjetno povlačenje izraelskih snaga iz južnog Libanona. Ipak, dijelovi Libanona su i dalje pod okupacijom izraelskog režima. Zbog toga je libanonsko ministarstvo vanjskih poslova izdalo izjavu povodom oslobođenja južnog Libanona, naglašavajući da Bejrut i dalje zadržava pravo oslobađanja svog teritorija od izraelske okupacije.
Mnogi smatraju da bi Libanon imao istu sudbinu kao i Palestina da nema pokreta otpora i jedinstvenosti među libanonskim narodom. U tom slučaju bi Izraelci imali i dalje većinu libanonskog teritorija pod okupacijom, koju nitko ne bi ni htio vraćati uslijed polarizacija u zemlji. Izrael i dalje pod okupacijom drži fare Shebaa, brdo Kfar Shouba i selo Ghajar u južnom Libanonu. Uz to, Izrael često ulazi u libanonski zračni prostor unatoč prisustvu UN-ovih mirovnih snaga, te povremeno napada ciljeve u južnom Libanonu.
Nakon što se izraelski režim povukao iz južnog Libanona, UN-ovi mirovnjaci pokušali su napraviti dogovor oko Shebe, te su službeno pisali izraelskim dužnosnicima da farme pripadaju Libanonu i da bi Izrael morao povući svoje snage što je prije moguće. Tadašnji izraelski premiejr Ehud Olmert jednostavno je rekao da će farme ostati pod okupacijom.
Libanon je uložio niz zahtjeva UN-u da učini nešto po tom pitanju, ali uzalud. Stoga je Nasrallah usporedio Izrael s takfirističkim terorističkim skupinama koje su prijetnja čovječanstvu, s tamnim danima Libanona kada je bio pod okupacijom Izraela. Stoga je pozvao ponovno na jedinstvo Libanona kako bi se Libanonci oduprijeli takfirističkim ekstremistima i na taj način spriječili ISIL da uđe u Libanon, baš na način kako se to dogodilo 1982. s Izraelom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
