Ukrajinska vojska zabavlja se idejama o vojnom preuzimanju Donbasa. Načelnik glavnog stožera ukrajinske vojske general Viktor Muženko je nedavno izjavio kako je kijevska vojska u poziciji zauzeti Donbas unutar deset dana, ali da bi to proizvelo između deset i dvadeset tisuća žrtava, od toga polovica civila. Kako se to ne bi dogodilo, Kijev očekuje preciznije i učinkovitije oružje iz Sjedinjenih Država. Ukoliko se to dogodi, postoji rizik da utihnu i posljednji glasovi razuma na istoku Ukrajine.
Ukrajinska je vojska se doista uzdigla i reformirala u vrlo brzom razdoblju i to ne samo od 750 milijuna dolara koje je dobila u stranoj vojnoj pomoći. No, unatoč takvoj sposobnosti ponovno osvajanje Donbasa neće biti lako. Moskva i dalje ima vodeću ulogu oko rata i mira u Ukrajini i lako može odbaciti Muženkove snage. Rusija može pružiti više i bolje naoružanje donbaškim separatistima i upravljati njihovim kretanjem duž bojišnice. Poznato je da je ukrajinska vojska često nailazila na lokalnu miliciju i općenito gubila u izravnim bitkama. Rusija još nije pokazala svu snagu svojih vojnih mogućnosti u cilju potpore Donbasu, među kojima je i korištenje zračnih snaga. Najzad, nije samo Muženkova procjena nerealna, već ne odgovara ukrajinskom stanovništvu koje je postalo iznimno nestrpljivo s obećanjima političke elite.
Rusija nije osobito zainteresirana za aneksiju Donbasa ili separatistički referendum. Događaji u istočnoj Ukrajini politički i gospodarski utječu na Rusiju i sasvim je izgledno da će Donbas ostati u Ukrajini i pod nacionalnom kontrolom Kijeva, ali je pitanje samo kojim načinom će se takav proces odvijati. Sila sigurno nije način kojim bi se primirilo stanje u Ukrajini, već jedino politički proces u kojemu će se priznati poseban status regije i u kojemu će sudjelovati zainteresirani međunarodni dionici ove krize. Rusija je početkom listopada prihvatila i ideju UN-ove mirovne operacije koja bi imala zadatak implementirati zaključke Sporazuma iz Minska u sukobu na istoku Ukrajine. Sve drugo će potvrditi brutalnu i nespretnu prirodu ukrajinske države. Stoga svi koji zagovaraju naoružavanje Ukrajine, čak i u dobroj namjeri, riskiraju mogućnosti političkog rješenja i pružaju jedino vojna. To odgovara šefu ukrajinske države Petru Porošenku koji svoj politički kapital temelji na obećanjima, a ne ubrzanjima reformi, dok se s druge strane bogate politički klanovi nauštrb i najnacionalistički orijentiranih Ukrajinaca. Čini se da druge države brinu više o Ukrajini nego njezina vlastita vlada.
Ukoliko bi Washington, pod politikom Donalda Trumpa, prihvatili ideju naoružanja Kijeva, to bi dovelo do znatno otežane situacije jer bi se proxy rat s Rusijom pretvorio u eksplicitnu pomoć i izazov predsjedniku Vladimiru Putinu. Iz Kremlja je već stigla poruka odmazde: ako bi Sjedinjene Države doista naoružale Kijev s ciljem napada na Donbas, Rusija bi mogla naoružati sebi sklone skupine i proizvesti dodatne sukobe na drugim područjima oko svojih granica. Dolaskom oružja, ukrajinska vojska bi trebala vremena za distribuciju, obučavanje i taktičke pripreme za korištenje tog oružja, a do tada Rusija već može poduzeti protumjere zaštite i povećanja svojih ofenzivnih naoružanja.
Rusija si ne može dopustiti nikakav oblik poraza svojih interesa u Ukrajini, a osobito ne pred 2018. godinu kada se u Rusiji odvijaju predsjednički izbori. Ukrajina također održava parlamentarne izbore 2018. i predsjedničke 2019. No, ako se to ipak dogodi, pitanje je kako bi Kijev uspio zagospodariti Donbasom nakon vojnog ulaska u tu regiju. Donbas je opustošen, pun ilegalnog naoružanja, stanovništvo mu je osiromašeno i bijesno te ovisno o krijumčarenju i nekim oblicima subvencija. Kijevu bi bilo iznimno teško nadzirati ovo područje, a kamoli asimilirati nazad pod okrilje ukrajinske države. Uostalom, Ukrajina nema ni dovoljno novaca za takav proces.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
