Savezna Republika Njemačka ima status jedne od ekonomski najuspješnijih i najpoželjnijih zemalja za život na planetu. Stoga nije ništa čudno što je Njemačka glavna destinacija za imigrante s Bliskog istoka i sjeverne Afrike kao i za imigrante koji dolaze iz istočnih zemalja Europske unije. Nijemci dobro žive i imaju malu nezaposlenost te razvijenu socijalnu državu koja daje primanja socijalno ugroženima. Uostalom, Njemačka je pokretač industrijskog, tehnološkog i općeg ekonomskog razvitka čitavog Starog kontinenta. Međutim, postoji i druga strana priče, ona o siromaštvu koje se nemilosrdno širi Njemačkom iz godine u godinu.
Tijekom posljednjih desetljeća povećava se broj osoba koje žive u siromaštvu. Godine 2015. siromaštvo u Njemačkoj bilo je najveće od njemačkog ujedinjenja 1990. Podaci njemačke vlade otkrivaju da se rizik siromaštva popeo s 12% 1995. na oko 16% 2014. Prema izvještaju "Ljudsko dostojanstvo je ljudsko pravo" saveza neovisnih organizacija Paritätische Gesamtverband 2015. stopa siromaštva u Njemačkoj iznosila je rekordnih 15.7%. To jest, 12.5 milijuna Nijemaca označeno je siromašnima. Njemački Savezni statistički ured utvrdio je da je 2016. udio Nijemaca koji su bili izloženi riziku siromaštva i društvenog isključenja iznosio 19.7% iliti 16 milijuna ljudi. Rizik siromaštva se javlja ako je ispunjen barem jedan od tri osnovna uvjeta: niski prihodi, kućanstvo trpi materijalnu oskudicu ili niska stopa radnog intenziteta.
Prema njemačkom statističkom uredu i nevladinim organizacijama (sukladno EU pravilima), siromašna osoba je netko tko zarađuje 60% ili manje od prosječnog državnog dohotka. Sukladno toj računici, granica siromaštva za pojedinačnu osobu iznosi 1064 €, a za obitelj s dvoje male djece do 14 godina iznosi 2234 € mjesečno. I socijalna nejednakost sve je veća. Bogati postaju sve bogatiji a siromašni sve siromašniji. Između 1995. i 2015. 40% radne snage s najnižim primanjima doživjelo je smanjenje satnice između 4 i 7% u realnim terminima. Ali zato 60% radne snage s najvišim primanjima doživjelo je povećanje satnice između 1 i 10% u istom razdoblju. RWI Leibniz institut za ekonomsko istraživanje početkom 2017. objavio je da je jedan od osam Nijemaca na slabo plaćenim poslovima (a takvih je u Njemačkoj 7.5 milijuna) zarađivao manje od minimalne plaće propisane zakonom od 8.5 eura na sat. Više od dvije trećine zaposlenih koji rade u restoranima, frizerskim salonima i na privremenim poslovima sada zarađuju niske plaće usprkos poslovima punog radnog vremena.
Također i imovina je nejednako raspoređena. Najbogatijih 10% stanovništva posjeduje 60% imovine. Najsiromašnijih 50% stanovništva posjeduje samo 2.4% imovine. Još je i živa podjela na zapadnu i istočnu Njemačku. Istočnonjemačka kućanstva posjeduju samo 50% imovine koju posjeduju kućanstva na zapadu Njemačke.
Siromaštvo je najviše poraslo u Berlinu gdje se povećalo s 20 na 22.4%. Najviša stopa zabilježena je u Bremenu gdje je skoro svaki četvrti građanin siromašan. Ukupno, postotak stanovništva koji je živio u siromaštvu 2015. povećao se u 11 od 16 saveznih pokrajina u usporedbi s 2014. U svim istočnim pokrajinama stope siromaštva su ili malo ispod ili iznad 20%.
Prema socijalnoj organizaciji Paritätische Wohlfahrtsverband, tijekom 10-godišnjeg perioda siromaštvo se najviše uzdiglo u Sjevernoj Rajnoj - Vestfaliji s 14.4% 2005. na 17.5% 2015. Gradovi s najvećim postotkom nalaze se u ruhrskoj regiji u kojoj se siromaštvo povećalo s 16.2% 2005. na 20.2% 2015. Tijekom istog razdoblja u Dortmundu siromaštvo je naraslo s 18.6% na 25.7%, u Duisburgu s 17 na 26.6% te se čak siromaštvo povećalo u Düsseldorfu s 13.8 na 18.3%. Berlin i Ruhrska regija označeni su problemima njemačku politiku.
Društvene skupine najviše pogođene siromaštvom su nezaposleni (59%), samohrani roditelji i njihova djeca (43.8%), stranci (33.7%), imigranti (27.7%) te obitelji s tri ili više djece (25.2%). Siromaštvo se značajno podignulo i među staračkom populacijom s 10.7% 2005. na 15.9% 2015. Broj siromašnih bi se trebao u bliskoj budućnosti povećavati zbog kreiranja nisko plaćenih poslova i širenja nesigurnih radnih mjesta.
Netko bi se zapitao kako je siromaštvo moguće u državi s iznimno niskom stopom nezaposlenosti. Međutim, službene stope nezaposlenosti skrivaju pravu istinu. Npr. službena nezaposlenost u kolovozu iznosila je 3.7%. Kad bi u službene brojke bili uključeni bolesni građani koji ne mogu raditi i oni koji rade poluposlove, broj nezaposlenih bi bio viši za cijeli milijun. Sve veće cijene stanarine, energije i prehrane pogađaju siromašne osobito teško. Postoji niz slučajeva gdje djeca u školi nemaju novca da si priušte obrok ili gdje roditelji preskaču obroke krajem mjeseca kako bi mogli nahraniti svoju djecu. Sve je veći broj starijih osoba koje moraju birati između toplog stana ili dovoljne količine hrane. Podatak da 1.5 milijuna Nijemaca redovito dobiva hranu iz oko 2000 banaka hrane pruža jasan pokazatelj koliko je siromaštvo rašireno u Njemačkoj. München i obližnje područje dom je za 6 od 10 njemačkih najbogatijih distrikata ali münchensko područje dom je i za 18 banaka hrane. Također je objavljeno da je tijekom 2016. 330 000 njemačkih kućanstava doživjelo isključivanje električne energije. Struja je isključena zato što nisu plaćeni računi. Prema izvještaju Frankfurter Allgemeine Zeitunga 2016. zabilježeno je da je rezovima socijalnih davanja pogođeno više od 130 tisuća ljudi.
Nevladine organizacije su radi toga zatražile da vlada napravi odlučnu akciju u politici tržišta rada, socijalnom stanovanju, obrazovanju i proširi socijalne usluge. Premda njemački BDP raste iz godine u godinu on nije posljedično rezultirao poboljšanjem životnih uvjeta za siromašne. Iako rast BDP-a pomaže stvarati nove poslove, mnogi od tih poslova su slabo plaćeni te samo prouzrokuju dodatnu eroziju standarda srednje klase. Uz to, zbog tehnološkog i znanstvenog napretka mnogi poslovi izumiru pa radnici trebaju biti visokokvalificirani da bi mogli raditi intelektualne poslove.
Vjerojatnije je da će siromašni Nijemci biti bolesniji od dobrostojećih. Siromašni i nezaposleni više konzumiraju nikotin, alkohol, pretili su i manje vježbaju. Samim time u većoj su opasnosti da obole da raka pluća, visokog krvnog pritiska, srčanih udara, dijabetesa i brojnih drugih bolesti. Nijemci čiji je dohodak manji od 60% prosjeka prosječno žive 70.6 godina što je deset godina manje od Nijemaca s iznad prosječnim dohodcima. Kod Njemica razlika je slična: 76.9 i 85.3 godine. Siromaštvo ima i negativan učinak na bračne odnose. Vjerojatnije je da će se siromašni parovi više prepirati i slabije će davati potporu jedni drugima i svojoj djeci.
Vjerojatnije je da će djeca živjeti u siromaštvu nego odrasli. 1965. tek je jedno dijete od njih 75 živjelo na socijalnoj skrbi, a 2007. jedno od šest. Siromašna djeca imaju slab(ij)e obrazovne mogućnosti, manje su zdrava i imaju manji IQ. Oko 9% njemačkih gimnazijalaca je siromašno. Siromašne mlade osobe najčešće imaju više braće i sestara, odrastaju u opasnim gradskim četvrtima, često ih uzdiže samo jedan roditelj te žive u prenapučenim stanovima. Njihovi roditelji često imaju emocionalne probleme i slabije su obrazovani. Siromašna djeca često završavaju u paklu kriminala i droge.
Kako godine prolaze tako su i njemački građani sve više zabrinuti radi problema siromaštva. Tijekom nedavne izborne kampanje za njemačke parlamentarne izbore, 17% Nijemaca je bilo zabrinuto zbog siromaštva što je skok od deset posto u odnosu na prošlu godinu. Ali unatoč tome većina političara je bila tiha kad je riječ o tom problemu. Angela Merkel koja suvereno vlada Njemačkom već 12 godina tijekom kampanje bila upitana o siromaštvu, ali je prebacila svoj odgovor na uspjehe svoje koalicije u povećanju broja zaposlenih i podizanju minimalne plaće. Kad je Merkel upitana o siromaštvu umirovljenika odgovorila je da promjene mirovinskog sustava trenutno nisu moguće.
Milijuni i milijarde eura koje troši njemačka vlada za jačanje vojnih, policijskih i sigurnosnih kapaciteta zemlje kao neka i druga davanja mogli bi biti preusmjereni za socijalno trošenje. Izuzetno bogate zemlje kao što su Njemačka, Velika Britanija, Francuska, SAD imaju velike i sve veće probleme siromaštva, ali oni se ne rješavaju već se najčešće ili stavljaju pod tepih ili polurješavaju fleksibilizacijom tržišta rada i uvođenjem honorarnih poslova i drugih poluposlova. Značajan broj njemačkog stanovništva jedva preživljava i ne osjeti blagodati rasta bruto domaćeg proizvoda i povećanja izvoza. Jedan od osnovnih problema siromaštva je što većina Nijemaca nema svoju nekretninu te mora plaćati stanarine koje su velike. Samo 40% Nijemaca ima svoju nekretninu za razliku od Talijana ili Španjolaca koji imaju svoje domove u postotku oko 70-80%. Obrazovanje ne prati potrebe tržišta rada pa će do 2030. Njemačkoj nedostajati oko tri milijuna stručnjaka iz svih sektora. Tj. nemogućnost obavljanja poslova novog doba također uzrokuje neimaštinu. A možda je glavni problem rasta siromaštva upravo u njemačkom kapitalizmu koji pogoduje bogatima, a osiromašuje srednji sloj.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
