Ukrajina je osvojila natjecanje Eurosonga s političkom i ozbiljnom pjesmom, s osobnim značenjem za pjevačicu Jamalu. Pjesma govori o Staljinovim pogromima protiv krimskih Tatara, uključujući i obitelj same Jamale, 1944. U tijeku natjecanja, Rusija se požalila sa stavom da Ukrajina ne bi smjela dobiti dozvolu za izvođenje ove pjesme, jer Eurosong općenito zabranjuje otvoreno političke pjesme, a pogotovo one koje imaju političke posljedice u današnje vrijeme.
Ipak, Jamali je dopušteno da se natječe i na kraju se borila za naslov najbolje pjesme sa Sergejem Lazarevim iz Rusije. Njezina pobjeda pokazuje da visoko emotivna i kvalitetna glazba može pobijediti na Eurosongu, ali da će natjecanje i dalje imati snažan politički element, koliko god se njezini organizatori pokušavaju prikazati kao oni kojima je glazba najvažnija. Ali ispod ekstravagantnih godišnjih natjecanja, glazbe i scenografije, Eurovision je nedvojbeno politički događaj, vidljiv u strateškom glasovanju kako bi se prikazao imidž određene zemlje na kontinentu.
Eurosong prati oko 125 milijuna gledatelja diljem svijeta. Šezdeset godina tradicije ostavilo je veliku upečatljivost na europskom kontinentu. Otkako je započelo natjecanje 1956. pokušalo se ujediniti europske zemlje nakon traume Drugog svjetskog rata. Danas se zemlje natjecateljice nalaze daleko izvan prihvaćenih granica Europe, pa tako na natjecanja dolaze kandidati iz kavkaskih država i Izrael, uz ovogodišnju iznimku Australije.
Upravo je promjena pravila pokazala jačinu političke važnosti određenih država. Kako je Eurosong događaj koji se organizira putem European Broadcast Union (EBU), on je vezan uz financiranje članica EBU-a, a to su europske državne radio-televizijske kuće. Pojedine države, primjerice Rumunjska, godinama nisu uplaćivale u zajednički proračun, pa su velike države Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija i Španjolska najviše punile organizacijske troškove. Zbog toga je odlučeno da one čine "Big Five" skupinu zemalja koje će ulaziti u finale natjecanja mimo glasovanja. Iako se čini logičnim, ovaj korak više podsjeća na hegemoniju velikih država. Ulazak Australije u natjecanje potaknuto je dugogodišnjim vjernim gledateljstvom u Australiji, a ako bi australska pjesma pobijedila, iduće natjecanje bi se održalo u nekoj od zemalja Velike petorke.
No, teško će Australija pobijediti. Razlog jest što se već od početka razvilo blokovsko glasovanje, pri čemu se razlikuju Vikinško carstvo, Balkanski blok i Pirinejska osovina. Političko glasovanje obično prati zemljopis. Grčka i Cipar su tradicionalno glasovali jedan za drugog, a nikad nisu glasovali za Tursku, iako se u povijesti sve više bodova dijeli između ove tri zemlje. Članice Balkanskog bloka, koji je među najvećim i najutjecajnijim, također se međusobno podupiru i to ponajviše iz kulturnih razloga, a ne političke bliskosti. Tako je velika razmjena bodova između Hrvatske i Srbije, Srbije i Bosne, Albanije i Srbije, iako su zategnuti politički odnosi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
