X
Akcija: 1-godišnja pretplata za  75 €   50 € !
Akcija je ograničena - traje do isteka vremena ili do isteka paketa!
Preostalo paketa: 1 od 5
Preostalo vremena: 00:00:29
Akcija traje do 12:00 po zagrebačkom vremenu.
Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), ali isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja

Politička ostavština 44. američkog predsjednika

PIŠE:
Objavljeno:

Nakon dva mandata u Bijeloj kući, Barack Obama će provesti posljednja tri mjeseca kao predsjednik. Za razliku od većine američkih predsjednika, koji dolaze na mjesto predsjednika s mnogo političkog iskustva koje se vremenom troši sve dok ne ode u zasluženu mirovinu, Obama je začudan obrnuti primjer. Došao je na čelo Sjedinjenih Američkih Država s ovacijama i pohvalama, ali se borio s postizanjem konkretnih ciljeva i pronalaskom svog predsjedničkog stila sve do sredine drugog mandata. Tada je postigao goleme zaokrete u vanjskoj politici, te se polako mogu sažimati njegovi uspjesi i neuspjesi kao predsjednika.

Autor ovog članka je 2008. proveo tri tjedna na terenu prateći izbore u saveznim državama Missouri i Kansas, prije nego li je krenuo prema Washingtonu D.C. Već tada, na samom terenu, se njegova pobjeda sagledavala kao istinski povijesni događaj, ne zbog Obamine politike, već zbog njegove rase. Sama činjenica da je afroamerički senator iz Illinoisa pobijedio na predsjedničkim izborima je dostatna da Obama bude zapisan u povijesti kao odlučujući povijesni događaj. Njegove poruke 'Promjena u koju možemo vjerovati' i 'Da, možemo' bile su svijetlo mnogim Amerikancima druge boje kože, zaleđa, stava, politika i osobnosti prethodnog predsjednika Georgea W. Busha. Donekle je Obama izabran upravo zato jer nije bio poput Busha, pa i kao prethodni predsjednici, sve do Harryja S. Trumana, predsjednika skromnog porijekla iz provincije Srednjeg zapada.

Pohvale i nagrade predsjednici dobivaju na kraju mandata ili nakon što prestanu biti djelatni predsjednici. Ne i Obama! On je već 2009. dobio Nobelovu nagradu za mir, daleko prije nego li je ostvario bilo što iz predizbornog programa. Njegov govor u Oslu je zapravo imao tračak pesimizma i obezvrjeđivanja te nagrade, koja je sasvim sigurno krivo dana svježem predsjedniku. Obama je tada rekao da se prkosni realizam ne ogledava u idealističkim temeljima odbora za dodjelu Nobelove nagrade. Time je Obama odao i neke svoje planove - politika nove administracije će i dalje pratiti realizam, koji je toliko omrznuo Ameriku u ostatku svijeta.

Obama je postigao politiku kontinuiteta s Bushevom administracijom. Izvršna naredba o zabrani mučenja odjeknula je kao ispravak krive američke politike prema zatvorima u Guantanamu i Iraku, ali istovremeno su se nastavile strukture i taktike odgovora na terorizam i ekstremizam. Iako je nastojao zatvoriti zatvor u Guantanamu, Obama u tome nije uspio. Guantanamo i dalje djeluje, daleko od očiju javnosti, djelomično i stoga što njegovi vlastiti Demokrati nisu htjeli prebaciti zatočenike u stroge zatvore u SAD-u. Neki su zatvorenici pušteni, za druge nema mnogo vijesti. Ali pravni problemi s Guantanamom su dali američkoj vojsci priliku da koriste taktiku 'shoot to kill', radije nego da se gomilaju zatvorenici sa sumnjivim razlozima i velikim pritiskom javnosti.

U borbi protiv terorizma, Obama nije spominjao rat protiv terorizma (War on Terror), ali je išao korak dalje od Busha. Dok je njegov prethodnik trpio snažne kritike zbog korištenja bespilotnih letjelica (dronova), Obama ih je dramatično proširio jer su jeftini, bez mogućnosti pogibije pilota ili velikih nesreća kao operacije helikopterima u Somaliji. Misija ne pati od moralnih propitivanja ili subjektivnih razloga otkazivanja - izvodi se hladnokrvno i kirurški precizno. Senatorica Diane Feinstein je opisala dronove odličnim oruđem za ubojstvo i atentate, a Obami su omogućili povlačenje američkih trupa iz raznih opasnih misija, prije svega onih u Afganistanu i Iraku.

Tijekom cijela svoja dva mandata Barack Obama nije stvorio čvrste osobne veze sa svjetskim čelnicima. Poveznice doista globalnih razmjera, koje su obilježile transatlantske veze i 'posebne odnose' SAD-a i Velike Britanije (sjetimo se samo tandema Kennedy-Macmillan, Reagan-Thatcher ili Bush-Blair) nisu stvorene između Obame i recimo Gordona Browna odnosno Davida Camerona. Nije bilo ni bliskosti s Angelom Merkel ili francuskim predsjednicima. Jedini znatno osobni stav jest antagonizam koji postoji između Obame i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, koji je ćudljivog šefa izraelske vlade navelo na pogoršanje bilateralnih odnosa s Bijelom kućom. Tijekom svog prvog mandata, Obama nije čak ni posjetio Izrael, a njegovo zanimanje za izraelsko-palestinske dogovore bilo je, u najmanju ruku, mlako.

Kao jedan od ključnih kreatora vanjske politike, u prvom mandatu je Obama, kao i mnogi drugi predsjednici, opojen novostečenom moći, jamčio mir na Bliskom istoku za vrijeme njegovog predsjedništva. Poslao je senatora Georgea Mitchella kao posebnog izaslanika za Bliski istok, ali njegova misija je bila slična onoj Richarda Holbrookea i drugih sličnih neuspjeha. Glavni događaj u toj regiji bilo je tzv. Arapsko proljeće, koje je bila posljedica možda i paralelne obavještajne i vojne strukture moći u američkom političkom sustavu. Obama se našao između filozofskih fraza američke administracije o predanosti slobodi i demokraciji, te vanjskopolitičkih ciljeva i nacionalne sigurnosti koji su prednost davali statusu quo na Bliskom istoku. Izlaz se pronašao u frazi 'vodstva od pozadi' (lead from behind), što se može iščitati i kao nedostatak vizije i strategije samoproglašene unipolarne sile svijeta.

I unipolarnost se očitovala kao zabluda američkog vodstva. U nebrojenim prilikama se vidjelo da Zapad, a posebno Bijela kuća, zaostaju za probicima Kremlja i ponovnog uspostavljanja povjerenja Rusije na svjetskoj sceni, a posebice prema svojim susjedima. Obama i Vladimir Putin nikako nisu mogli postići zajednički govor, a američka diplomacija i taktika samo je vrijeđala i ugrožavala ruske legitimne interese. Ozbiljni izazovi koje je Obama postavljao ruskoj strani završili su u najhladnijim odnosima između Washingtona i Moskve od rušenja Sovjetskog Saveza. Dapače, strateško povlačenje američkih vojnih snaga iz Afganistana i Iraka, mlaka uloga u Siriji i nevoljkost obračunavanja s terorističkom prijetnjom Daeša pokazalo je odlučnost ruske strane, do te mjere da si Amerikanci nisu mogli ne dopustiti barem medijski iskaz suradnje s Moskvom oko pitanja terorističke opasnosti u Siriji i Iraku.

Unatoč svim tim porazima, vanjska politika je Obamina najbolja baština. U budućnosti će se iščitati da li je ona bila više forma nego sadržaj, ali je svakako završila jedna era američke opsesije s neprijateljima u vidu dogovora s Kubom i Islamskom republikom Iran. Bez obzira na korake koje će uraditi njegovi nasljednici u Bijeloj kući, Obama je smogao snage da pregovara s američkim protivnicima i da prikaže dogovore kao svoj veliki uspjeh. Posljedično je zaoštrio odnose sa saveznicima, Izraelom i Saudijskom Arabijom, što za američku stranu i ne mora biti značajno loše, jer je time poslao poruku za potrebom reforme cionističke države i jedne od najtotalitarnijih vjerskih država svijeta.

Na domaćem planu, Obama je postigao najviše na početku svog mandata. Prolaz jednog od najkontroverznijih zakona u novijoj američkoj prošlosti, onaj o prihvatljivoj zdravstvenoj skrbi - prozvan Obamacare - bio je najveći uspjeh Demokratske stranke unazad sve do predsjednika Trumana. Malo je nedostajalo da Obamacare propadne: na kraju zakon su spasili jedva nategnuti brojevi, a ne podloga samog zakona. Zbog toga Obama nije uspio prikazati američko društvo kao pravedno i u suštini demokratsko. Upravo u zdravstvenoj skrbi postoji nedostatak glavnih ideala demokracije, kako ju promatra slavni američki politolog Robert Dahl, a to su intrinzična jednakost i autonomija pojedinca. Intrinzična jednakost govori da svaki pojedinac ima nezavisno moralno stajalište koje je vrijedno samo po sebi, a s obzirom da se naše moralno stajalište ne može reducirati na tuđe stajalište, onda su svi pojedinci intrinzično jednaki.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.

1. korak: Za nastavak čitanja odaberite pretplatu:
 
1 mjesec
14 €
Pristup kompletnom advance.hr sadržaju u trajanju od 30 dana.
Izaberi
Mjesec dana pretplate
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Mogućnost korištenja raznih načina plaćanja.
Ograničena akcija
AKCIJA! 1-godišnja pretplata!
 75 €  50 €  
(mogućnost plaćanja i na rate:
4.16 € mjesečno*)
*Iznos u slučaju plaćanja na 12 rata (opcija za sada dostupna samo preko PBZ banke).
Izaberi
Trajanje pretplate - 12 mjeseci
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Specijalna ponuda je ograničena, iskoristite je dok traje!


 
Pristup samo ovom tekstu
5 €
Umjesto pretplate možete kupiti pristup samo ovom tekstu.
Izaberi
Uplatom ćete imati pristup ovom tekstu
Drugi tekstovi neće Vam biti dostupni (osim ako i za njih ne uplatite pristup)
Putem ovog koraka kreirat će Vam se korisničko ime tako da ako želite možete jednostavno proširiti svoj pristup uplatom jedne od regularnih pretplata.

2. korak: Odaberite način plaćanja
Pređite preko jedne od gornjih opcija i prikazat će Vam se detaljniji opis metode plaćanja.
Korištenjem sustava za online naplatu pristajem na Opće uvjete korištenja i Pravila o zaštiti privatnosti kao i na Opće uvjete o online plaćanju
Potreban je pristanak na uvjete korištenja
O sustavu pretplate:
- Klikom na odabranu opciju bit ćete prebačeni na sigurni sustav WSPay gdje možete u nekoliko trenutaka obaviti kupnju
- Možete birati između nekoliko metoda plaćanja, uključujući kartično plaćanje, kriptovalute itd.
- Kad Vam pretplata istekne bit ćete o tome obavješteni - pretplata se NE obnavlja automatski, odnosno morat ćete je sami obnoviti putem ovog sustava
- Nakon uspješne uplate dobit ćete korisničke podatke (ako ste novi korisnik).
- WSpay - Web Secure Payment Gateway advance.hr koristi WSPay za online plaćanja. WSPay je siguran sustav za online plaćanje, plaćanje u realnom vremenu, kreditnim i debitnim karticama te drugim načinima plaćanja. WSPay kupcu i trgovcu osiguravaju siguran upis i prijenos upisanih podataka o karticama što podvrđuje i PCI DSS certifikat koji WSPay ima. WSPay koristi SSL certifikat 256 bitne enkripcije te TLS 1.2 kriptografski protokol kao najviše stupnjeve zaštite kod upisa i prijenosa podataka.