Kako tenzije između Istoka i Zapada, točnije između Rusije i Zapada (ili još točnije, između Rusije i SAD-a), rastu, tako raste i utjecaj, važnost i nametljivost propagande. Dakako, propaganda je danas isto ono što je i oduvijek bila, "novinarstvo" uposleno u političke svrhe s ciljem jačanja jedne, odnosno rušenja druge strane. Drugim riječima, propaganda je danas "bitka za srce i um" masa, naročito ovih europskih.
Možda moderna propaganda nije u toj mjeri agresivna kao što je bila 20-og stoljeća (kada se svodila na uvjeravanje da druga strana "nisu ljudi"), no služi se u principu istim metodama, a u njenom radu gubi se gotovo sva objektivnost te se njome ide samo prema političkom cilju.
Dakako, najbolja propaganda biti će ona koja će većinu uspjeti uvjeriti da ona to nije. Kako to izvesti? To je cijela jedna znanstvena grana na kojoj tzv. medijski stručnjaci rade neumorno. Strategije se usavršavaju na razne načine, jedna od novijih je propagiranje informacija (tj. propagande) publici putem netradicionalnih medija, recimo putem popularnih društvenih mreža ili pak putem medija koji kamufliraju svoju osnovnu djelatnost (širenje propagande).
Takvi modeli danas daju puno bolje rezultate nego klasični mediji. Primjerice, jedan medij koji će politička zbivanja promatrati iz kuta kurioziteta, a ne činjenica, biti će daleko zanimljiviji mlađoj publici koja klasične medije doživljava kao nešto dosadno i gubitak vremena. No, kroz kuriozitete će se ipak provući propagandna linija, makar i suptilno osnovnim definiranjem "dobrih" i "loših" momaka.
Noviji načini dostave propagande zapravo su jako dobar podatak kojime možemo poprilično precizno odrediti kada će tzv. klasični mediji jednostavno nestati s horizonta, vjerojatno u periodu iduće generacijske smjene, kroz kojih 10 do 15 godina.
Propaganda, dakako, djeluje stalno, ali njezin intenzitet nije uvijek isti. Danas su tenzije visoke pa je i intenzitet propagande znatno pojačan. Štoviše, sada se već nalazimo u onom kritičnom trenutku kada propagandu počinju uočavati i oni koji nisu nužno nje svjesni u fazama niskog intenziteta. Drugim riječima, propaganda se zaoštrava i prisiljena je na sve agresivniju retoriku, jer je u direktnom sudaru s propagandom druge strane, odnosno kontra-propagandom.
To što će u ovom periodu jedan određeni postotak široke publike, možda 10% do 15%, spoznati da su "vijesti" zapravo propaganda, nije toliko bitno ako se može utjecati na ostalih 80-ak posto javnosti.
Propagandom se danas ponajviše pune uši i oči građana Europe jer na njihovom terenu se aktualni sukob i dešava. Rusija i SAD zapravo su već u ratu, ali taj rat se - srećom - još uvijek ne vodi pravim oružjem, ali propaganda je također oružje jedne vrste. Borba se vodi za svakog stanovnika Europe jer on je, koliko god to...
Možda moderna propaganda nije u toj mjeri agresivna kao što je bila 20-og stoljeća (kada se svodila na uvjeravanje da druga strana "nisu ljudi"), no služi se u principu istim metodama, a u njenom radu gubi se gotovo sva objektivnost te se njome ide samo prema političkom cilju.
Dakako, najbolja propaganda biti će ona koja će većinu uspjeti uvjeriti da ona to nije. Kako to izvesti? To je cijela jedna znanstvena grana na kojoj tzv. medijski stručnjaci rade neumorno. Strategije se usavršavaju na razne načine, jedna od novijih je propagiranje informacija (tj. propagande) publici putem netradicionalnih medija, recimo putem popularnih društvenih mreža ili pak putem medija koji kamufliraju svoju osnovnu djelatnost (širenje propagande).
Takvi modeli danas daju puno bolje rezultate nego klasični mediji. Primjerice, jedan medij koji će politička zbivanja promatrati iz kuta kurioziteta, a ne činjenica, biti će daleko zanimljiviji mlađoj publici koja klasične medije doživljava kao nešto dosadno i gubitak vremena. No, kroz kuriozitete će se ipak provući propagandna linija, makar i suptilno osnovnim definiranjem "dobrih" i "loših" momaka.
Noviji načini dostave propagande zapravo su jako dobar podatak kojime možemo poprilično precizno odrediti kada će tzv. klasični mediji jednostavno nestati s horizonta, vjerojatno u periodu iduće generacijske smjene, kroz kojih 10 do 15 godina.
Propaganda, dakako, djeluje stalno, ali njezin intenzitet nije uvijek isti. Danas su tenzije visoke pa je i intenzitet propagande znatno pojačan. Štoviše, sada se već nalazimo u onom kritičnom trenutku kada propagandu počinju uočavati i oni koji nisu nužno nje svjesni u fazama niskog intenziteta. Drugim riječima, propaganda se zaoštrava i prisiljena je na sve agresivniju retoriku, jer je u direktnom sudaru s propagandom druge strane, odnosno kontra-propagandom.
To što će u ovom periodu jedan određeni postotak široke publike, možda 10% do 15%, spoznati da su "vijesti" zapravo propaganda, nije toliko bitno ako se može utjecati na ostalih 80-ak posto javnosti.
Propagandom se danas ponajviše pune uši i oči građana Europe jer na njihovom terenu se aktualni sukob i dešava. Rusija i SAD zapravo su već u ratu, ali taj rat se - srećom - još uvijek ne vodi pravim oružjem, ali propaganda je također oružje jedne vrste. Borba se vodi za svakog stanovnika Europe jer on je, koliko god to...
