Početkom listopada 2017. Austrija je izglasala zakon s kojim se u javnosti zabranjuje svaki oblik potpunog prekrivanja lica. Iako zabrana vrijedi i za nošenje šalova i motorskih kaciga, zakon je neformalno prozvan 'zabrana burki' budući da zabranjuje i tradicionalne islamske nošnje koje prekrivaju lice.
I dok su jedni pozdravili tu odluku, drugi optužuju austrijsku vladu za vjersku diskriminaciju. No Austrija nije izolirani slučaj. Prije nekoliko godina, sličan zakon su donijele Francuska, Belgija i Nizozemska, Italija ga je implementirala još sedamdesetih godina prošloga stoljeća, a u Njemačkoj koja se od 2015. suočava s izbjegličkom krizom i terorističkim napadima, prijedlozi takve zabrane su sve glasniji. Rasprava "ZA" i "PROTIV" zabrane burki koja je uslijedila je još jednom podijelila europsku javnost i ostavila neodgovorena brojna pitanja poput vjerske slobode, demokratskih prava i granica tolerancije.
Da bi se pravilno interpretirala rasprava oko zabrane burki, potrebno je razumjeti kako je ista dio veće debate na europskom nivou vezane za izazove imigracije, integracije i multikulturalizma. I jedna i druga struja iznosi svoje argumente i protuargumente no kao sto to često biva, delikatne teme su gotovo uvijek popraćene snažnim emocionalnim nabojem koji ne ostavlja puno prostora za otvoreni i racionalni dijalog.
1. Žene su prisiljene pokrivati
ZA: Prvi argument pobornika novog zakona jest da je nošenje burki anti-demokratsko budući da su ih žene prisiljene nositi, bilo direktno od strane obitelji ili indirektno kroz pritisak društva i okoline. Burka se također često asocira s konzervativnim islamskim svjetonazorom gdje je žena u podčinjenom položaju naspram muškarca što opet, u očima pobornika, predstavlja kršenje demokracije i principa ravnopravnosti spolova.
PROTIV: Protivnici zakona zastupaju poziciju da je nemoguće utvrditi da li nosi burku svojevoljno ili je na to prisiljena. Kao prilog svojoj tezi daju primjere mnogih žena koje su istupile u javnost i obrazložile razloge zbog kojih pokrivaju lice. I dok za neke veo predstavlja vrstu psihološke obrane od muškaraca koji ih percipiraju kao seksualni objekt, za druge je veo dio islamske kulture, a za treće pak simbol veće individualnosti.
Protivnici zakona argumentiraju da prisila nije kategorizirano isključena no da trenutni zakon samo kažnjava žrtve, a ne počinitelje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
