Američka jučerašnja odluka da Kijevu počne davati obavještajne podatke za duboke udare po ruskoj energetskoj infrastrukturi predstavlja prekretnicu - to više nije "obrana Ukrajine" u uskom smislu, nego prelazak na strategiju udara po financijskoj kičmi ruske države. U praksi to znači da su rafinerije, naftovodi, elektroenergetska postrojenja i logistički čvorovi daleko u unutrašnjosti Rusije postali legitimne mete jedne de facto koordinirane kampanje u kojoj se američki sateliti i presretanja stapaju s ukrajinskim oružjem dugog dometa.
Odluka predsjednika SAD‑a, nakon retoričkog zaokreta prema oštrijem tonu prema Moskvi, uklanja ključnu samonametnutu crvenu liniju Washingtona. Curenja informacija i izabrani trenutak – tik pred novu zimu – sugeriraju kombinaciju vojnog i političkog cilja: udariti po ruskom "novčanom toku" baš kad je energija najpotrebnija i istodobno stvoriti pritisak za pregovore.
Vrsta podataka koji će se dijeliti uključuje visoko‑rezolucijske satelitske snimke, elektroničke i druge senzorske podatke koji omogućavaju odabir najkritičnijih točaka – procesnih jedinica u rafinerijama, pumpnih stanica na glavnim naftovodima, terminala na izvoznim pravcima... Paralelno se od europskih saveznika očekuje da "nadograde" sličnu pomoć. Čak i bez formalnih deklaracija, stvara se gotovo integrirani zapadni obavještajni kišobran nad ukrajinskom kampanjom dubokih udara.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
