Pet godina nakon začetka revolucije 25. siječnja 2011., Egipćani i dalje snivaju o dosizanju zahtjeva postavljenih tijekom ustanka, od kruha i slobode do socijalne pravde. Vlade i trenutačna politička uprava uveli su velike razvojne projekte kojima su htjeli steći povjerenje naroda, ali stope siromaštva, nezaposlenosti, korupcije i kršenja sloboda veće su nego ikad. Emigracija, politička nesloboda i gubitak interesa u javni život posljedica su takvog razvoja, i potvrda da je cjelokupna situacija u Egiptu postala frustracijom za većinu onih koji su sudjelovali u ustanku. Egipat je razvio koloplet političkih sukoba koji su naštetili ciljevima ustanka.
Unatoč najavama ambicioznih vladinih planova i programa za unapređenje životnog standarda egipatskih građana, značajni porazi i dalje ugrožavaju gospodarske reforme, socijalnu pravdu i zapošljavanje mladih. Prema podacima egipatske Središnje banke inflacija je porasla na 11 posto, dok je nezaposlenost porasla dramatično, posebice uslijed šteta koje trpi sektor turizma. Arapska unija za ekonomski kriminal i pranje novca procjenjuje da je cijena korupcije 2015. prešla 600 milijardi egipatskih funti, odnosno oko 77 milijardi dolara! Kao posljedica proširene egipatske politike posuđivanja, domaći javni dug je narastao na oko 114 milijardi dolara, dok je vanjski dug 2015. bio 32 milijarde dolara.
Ipak, između 2013. i 2015. neki pozitivni indikatori pojavili su se u analizama, posebice nakon što se na egipatske ulice vratila sigurnost umjesto bombaških napada i niza terorističkih aktivnosti u gotovo svim egipatskim provincijama. Organizacije za zaštitu ljudskih prava izvještavaju porast takozvanih nasilnih nestanaka tijekom 2015., kao i porast slučajeva mučenja, medicinske nebrige i lošeg liječenja u zatvorima. Novinari su se bunili na ozbiljno kršenje njihovih sloboda i prijetnje tužiteljstva, uključujući vojne sudove. Mnogi smatraju da takva praksa nije postojala za vrijeme vladavine predsjednika Hosnija Mubaraka. Postoje slučajevi izravnih smaknuća bez suđenja, što se u Mubarakovo vrijeme nije činilo.
Prosvjednici s trga Tahrir ne smatraju više da se slogani njihove revolucije, koja to nije bila, može ostvariti lako. Oni su suočeni s dugim i složenim procesom promjene, ali također ne žele vjerovati kako je trenutačni tijek događaja poraz revolucije. Peta godišnjica revolucije neće to promijeniti. Dok Egipćani nastoje obilježiti, ako ne i slaviti tu revoluciju, napeta mirnoća vlada političkom scenom u Egiptu. Mogućnosti narodnog ustanka gotovo ne postoje. Vlada i sigurnosna tijela proaktivno su djelovali i uvjerili da bi pojava prosvjednika mogla dovesti do nasilja i sigurnosnog kaosa. Vojska i policijske snage čuvaju glavna križanja u Kairu i drugim provincijama, a na trgovima i posebno na trgu Tahrir nalaze se tenkovi s natpisima da se radi o građanskim zaštitnim snagama. Ministarstvo obrane izdalo je izjavu 22. siječnja po kojemu će te snage odbiti prijetnju svake osobe koja se usudi ugroziti državnu sigurnost.
Od početka godine prema datumu pete godišnjice ustanka, egipatske su vlasti istražile brojne stanove i rezidencijske jedinice u središtu Kaira i oko trga Tahrir. Također su prešle sve kulturne centre, također izdavačku kuću Merritt prije nego se tamo održalo predstavljanje nove knjige o korupciji 28. prosinca. Idućeg dana su sigurnosne snage upale u kazalište Rawabet i galeriju Townhouse u kojima su se održavali umjetnički performansi mladih. Pod istragom su se našli i neki kafići u koje odlaze skupine političkih aktivista. Traže se oni koji su sudjelovali u revoluciji 25. siječnja kako bi ih se okarakteriziralo kao kriminalce. Skupine političkih aktivista optužuju takva uhićenja i organiziraju peticije preko društvenih mreža. Zahtijevaju trenutačno puštanje mladih aktivista i poštivanje prava na javni prosvjed zajamčeno ustavom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
