Pet godina nakon ustanaka prozvanih Arapskim proljećem, optimizam arapskih društava opao je u cinizam uslijed trajnih sukoba u Siriji, Libiji i Jemenu. Ovi sukobi bacaju tamnu sjenu na mogućnosti održive demokratske tranzicije u regiji Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Unatoč tim lošim izgledima, postoji neka nada u trajnu tranziciju u Tunisu, kao i Maroku, gdje se nadzirano političko otvaranje nastavlja unutar još uvijek čvrsto autoritarnog uređenja. Nije još uvijek jasno da li su ti ustanci doista revolucije, ili tek pragmatične demonstracije građana. Revolucije traže vrijeme i godine mogu proći prije nego li se shvate puni razlozi i posljedice tzv. Arapskog proljeća. Unatoč tome, nakon pet godina glavni sudionici - islamisti, arapska mladež i režimi - prošli su golem put.
Ovisno o zemlji, islamisti su diljem regije pokazali najveći disparitet između dobiti i gubitka u političkim previranjima od 2011. Pri tome, valja razlučiti što doista jesu islamisti i zašto ih zapadne zemlje krivo shvaćaju. Islamisti su legitiman politički pravac u islamskim zemljama, a ne podloga terorističkog djelovanja. Tzv. politički i...
Ovisno o zemlji, islamisti su diljem regije pokazali najveći disparitet između dobiti i gubitka u političkim previranjima od 2011. Pri tome, valja razlučiti što doista jesu islamisti i zašto ih zapadne zemlje krivo shvaćaju. Islamisti su legitiman politički pravac u islamskim zemljama, a ne podloga terorističkog djelovanja. Tzv. politički i...
Poštovani, za nastavak čitanja trebate biti pretplatnik.
Ako već jeste advance.hr pretplatnik, ulogirajte se