X
Akcija: 1-godišnja pretplata za  75 €   50 € !
Akcija je ograničena - traje do isteka vremena ili do isteka paketa!
Preostalo paketa: 5 od 5
Preostalo vremena: 00:55:52
Akcija traje do 13:00 po zagrebačkom vremenu.
Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), ali isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja

Pet godina od Arapskog proljeća: Kakav je danas položaj Islamista?

PIŠE:
Objavljeno:

Pet godina nakon ustanaka prozvanih Arapskim proljećem, optimizam arapskih društava opao je u cinizam uslijed trajnih sukoba u Siriji, Libiji i Jemenu. Ovi sukobi bacaju tamnu sjenu na mogućnosti održive demokratske tranzicije u regiji Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Unatoč tim lošim izgledima, postoji neka nada u trajnu tranziciju u Tunisu, kao i Maroku, gdje se nadzirano političko otvaranje nastavlja unutar još uvijek čvrsto autoritarnog uređenja. Nije još uvijek jasno da li su ti ustanci doista revolucije, ili tek pragmatične demonstracije građana. Revolucije traže vrijeme i godine mogu proći prije nego li se shvate puni razlozi i posljedice tzv. Arapskog proljeća. Unatoč tome, nakon pet godina glavni sudionici - islamisti, arapska mladež i režimi - prošli su golem put.

Ovisno o zemlji, islamisti su diljem regije pokazali najveći disparitet između dobiti i gubitka u političkim previranjima od 2011. Pri tome, valja razlučiti što doista jesu islamisti i zašto ih zapadne zemlje krivo shvaćaju. Islamisti su legitiman politički pravac u islamskim zemljama, a ne podloga terorističkog djelovanja. Tzv. politički islam (naziv je u svojoj biti besmislen, jer islam jest sam po sebi politički u širem smislu, pošto se radi o sveobuhvatnoj religiji koja vodi osobni, privatni i javni život pojedinca) ili islamizam je oblik instrumentalizacije islama od strane pojedinaca, skupina i organizacija s političkim ciljevima.
Također valja priznati da je islam oblikovan političkim više nego obrnuto. Političko u političkom islamu je određeno modernom državom i pojavio se usred državnih struktura koje su oblikovane od strane kolonijalnih i postkolonijalnih europskih sila. Te (polu)kolonije su naslijedile strukturu moderne države, od sustava upravljanja do birokracije. Unutar takvog sustava politički je islam proaktivan, a ne reakcionarna sila; to je moderna ideologija u sukobu s ostalim modernim ideologijama i vjerska ideja koja je internalizirala mnoge aspekte moderne i traži djelovanje u modernom svijetu dok pokazuje da je religija prilagodljiva ideološkim promjenama i da je u trajnoj dijalektici s društvom.

U svom temelju islamizam podržava etatizam, s time da država mora biti islamska. Islamizam nije prijetnja državi, već sekularizmu. Utjecajni protukolonijalni mislioci, poput Džamala Aldina al-Afganija (1837.-1897.), Muhamada Abduha (1849.-1905.) i Rašida Ride (1865.-1935.), smatrali su da je vrijeme racionalizacije Kur'anskih metafora i alegorija te ostalih kontroverznih stajališta. Uz to su bili vrlo kritični prema političkom stvaralaštvu muslimanskih vladara te su tražili da se uz racionalizaciju i tehnološku modernizaciju društvena uprava vrati u vrijeme proroka Muhameda i ar-rašiduna (četvorica prvih kalifa), odnosno u vrijeme prve tri generacije muslimana (selafa). Stoga se taj pokret naziva selafizmom. Selafisti su pozivali na integraciju islamskog prava i prianjanje uleme uz njega, odnosno da se islam oslobodi željeznog stiska uleme i njihovog tradicionalističkog razumijevanja šerijata.

Selafističke ideje su se kasnije proširile svoje veliko utemeljenje u političkom djelovanju i stekle veliku podršku u Muslimanskom bratstvu koje je Hasan al-Bana osnovao 1928. u Egiptu, na temelju striktnog sljedbeništva islamskog učenja i praksi. Konzervativnija načela i težnja za moći vodila je, posebice nakon utjecaja Sejeda Kutba, prema prihvaćanju nasilja kao legitimnog načina ispunjavanja selafističkih ideja. Iako je Muslimansko bratstvo kasnije odbacilo nasilje, razne neoselafističke organizacije nastajale su diljem islamskog svijeta, a u sprezi s najkonzervativnijim sunitskim učenjem vehabizmom, službenom islamskom denominacijom Saudijske Arabije, postali su osnovicom terorističkih skupina s islamističkim predznakom.

Danas se islamisti smatraju dijelom upravo tog vala, starog kojih 150 godina, a nastali su na temelju nekoliko glavnih događaja: (1) pojava Države Izrael i sukobi između Izraela i arapskih država; (2) uspon i pad naserizma, te njegovog odnosa prema palestinskom pitanju i novim ideoloških srazovima u arapskim državama; (3) izazov novog svjetskog poretka, neokolonijalističkog pristupa i strateške važnosti nafte i plina u regiji; (4) utjecaj zapadnog načina života i kulture u muslimanskom svijetu; (5) nastanak sekularnih i vojnih režima u regiji; (6) konsolidacija šijitskog klera i Islamska revolucija u Iranu.

Završetak Hladnog rata i rušenje Sovjetskog saveza kao i kraj bipolarnog svjetskog poretka povećalo je vojnu prisutnost zapadnih sila u muslimanskom svijetu. Globalizacija je također imala svoj učinak, kao i pritok vanjskih ideja, suradnja preko granica i medijski doseg u arapske zemlje. Početak pomirbe i mirovnih procesa nekih arapskih zemalja s izraelskim režimom s jedne strane, kao i rast libanonskog Hezbolaha i palestinskog Hamasa s druge strane, stvorili su glavnu raspravu u području Bliskog istoka. Skupine koje su promicale tzv. islamski preporod većinom su koristile agresivne mjere protiv svojih vlastitih vlada, te nisu uspjele dobiti međunarodnu potvrdu. Umjesto toga bili su prozivani terorističkim skupinama, kao što su Hamas, Hezbolah, Palestinski islamski džihad, Muslimansko bratstvo u Egiptu, Islamski front spasa u Alžiru itd. Ponekad su uspjeli u svojoj namjeri da vladaju i preuzeli vlast, npr. u Egiptu, Tunisu, Alžiru, Kuvajtu, Turskoj, Libanonu, Iraku. No, trajno postoje samo u Iranu i to kao šijitska zajednica.

Proces islamskog buđenja temelji se na nekoliko glavnih točaka: (1) povratak Kur'anu i islamu u pronalasku demokratskog sustava; (2) uvođenje islama u svaki aspekt društvenog života; (3) odbijanje sekularizma i legitimizacija religije u politici; (4) oživljavanje islamske civilizacije nasuprot penetrirajuće zapadne civilizacije; (5) ekonomski razvoj i socijalno blagostanje u skladu s pravdom; (6) implementacija islamskog prava; (7) fleksibilnost u prijelaznom razdoblju prema islamskom uređenju; (8) djelovanje na temelju korak-po-korak ideje; (9) ofenzivan odgovor na kulturni, politički i vojni utjecaj Zapada; (10) participativna politička kultura na način političke borbe za islamski sustav; (11) uvjerenje u univerzalnost islama i osnivanje jedinstvenog muslimanskog umeta.

Nakon Arapskog proljeća, u Maroku je solidne dobitke imala Stranka pravde i razvoja (PJD). Sagledavajući naučene lekcije islamista u susjednom Alžiru, gdje je Islamski front spasa (FIS) bio uključen u razarajući građanski rat s vladom tijekom devedesetih. Zbog toga je PJD prihvatio već spomenuti oprezan pristup s vremenskom prilagodbom. Od 1997. kandidira svoje članove za parlament, ali nikada stranka nije htjela dominirati zakonodavnom kućom. PJD je sam ograničio broj kandidata kako se ne bi predstavio kao prijetnja. Zato je opisana kao stranka koja ne želi pobijediti. Tijekom godina ovaj postepeni pristup je postao uspješan jer stranka nije odvojila zasebne pobornike protiv marokanskog kralja i dvora. Ustavna reforma i izbori 2011., koji su uslijedili kao brzi marokanski odgovor na događanja u susjedstvu, doveli su PJD u poziciju sastavljanja nove vlade. U povijesnim rujanskim lokalnim izborima 2015., kada su Marokanci po prvi puta u povijesti birali izravno lokalne i regionalne predstavnike, PJD je osvojio 25 posto glasova te osigurao većinu u važnim gradovima kao što su Casablanca, Rabat, Sale, Marrakech, Fez, Meknes, Tanger, Kenitra i Agadir.

Unatoč početnim strahovima da će PJD nametnuti konzervativne društvene ideje, stranka je svoj fokus usmjerila prema poboljšanju marokanskog gospodarstva. Nakon što je upitan da li je stavio u stranu svoju islamističku ideologiju, premijer Abdelilah Benkirane je odgovorio da nije došao mijenjati vjerska uvjerenja, već rješavati probleme. Jedan od najvećih problema jest korupcija, a Benkirane je usmjerio svoju snagu prema tome, iako samo na niskim razinama. Kralj i njegovi dvorjani i dalje su nedodirljiva klasa u Maroku.

U Tunisu je Arapsko proljeće proizvelo islamističku stranku Ennahda, koja je ostvarila izborne pobjede na parlamentarnim i predsjedničkim izborima. Kada je selafistička Ansar al-Šaria dobila zabranu održavanja stranačkih kongresa, što je vodilo do sukoba, Ennahda je surađivala s političkim silama i vratila tranzicijski proces na pravi put. Ujedno je surađivala s oporbom u stvaranju novog ustava, koji je dobio veliku podršku naroda, te je smatran modelom za ustavnu reformu u cijeloj regiji. Unatoč porazu na predsjedničkim izborima 2014., Ennahda je osvojila povjerenje Tunižana, barem u vidu sposobnosti kompromisa i mirnog prijenosa vlasti, što je temelj demokratskog izbornog procesa.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.

1. korak: Za nastavak čitanja odaberite pretplatu:
 
1 mjesec
14 €
Pristup kompletnom advance.hr sadržaju u trajanju od 30 dana.
Izaberi
Mjesec dana pretplate
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Mogućnost korištenja raznih načina plaćanja.
Ograničena akcija
AKCIJA! 1-godišnja pretplata!
 75 €  50 €  
(mogućnost plaćanja i na rate:
4.16 € mjesečno*)
*Iznos u slučaju plaćanja na 12 rata (opcija za sada dostupna samo preko PBZ banke).
Izaberi
Trajanje pretplate - 12 mjeseci
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Specijalna ponuda je ograničena, iskoristite je dok traje!


 
Pristup samo ovom tekstu
5 €
Umjesto pretplate možete kupiti pristup samo ovom tekstu.
Izaberi
Uplatom ćete imati pristup ovom tekstu
Drugi tekstovi neće Vam biti dostupni (osim ako i za njih ne uplatite pristup)
Putem ovog koraka kreirat će Vam se korisničko ime tako da ako želite možete jednostavno proširiti svoj pristup uplatom jedne od regularnih pretplata.

2. korak: Odaberite način plaćanja
Pređite preko jedne od gornjih opcija i prikazat će Vam se detaljniji opis metode plaćanja.
Korištenjem sustava za online naplatu pristajem na Opće uvjete korištenja i Pravila o zaštiti privatnosti kao i na Opće uvjete o online plaćanju
Potreban je pristanak na uvjete korištenja
O sustavu pretplate:
- Klikom na odabranu opciju bit ćete prebačeni na sigurni sustav WSPay gdje možete u nekoliko trenutaka obaviti kupnju
- Možete birati između nekoliko metoda plaćanja, uključujući kartično plaćanje, kriptovalute itd.
- Kad Vam pretplata istekne bit ćete o tome obavješteni - pretplata se NE obnavlja automatski, odnosno morat ćete je sami obnoviti putem ovog sustava
- Nakon uspješne uplate dobit ćete korisničke podatke (ako ste novi korisnik).
- WSpay - Web Secure Payment Gateway advance.hr koristi WSPay za online plaćanja. WSPay je siguran sustav za online plaćanje, plaćanje u realnom vremenu, kreditnim i debitnim karticama te drugim načinima plaćanja. WSPay kupcu i trgovcu osiguravaju siguran upis i prijenos upisanih podataka o karticama što podvrđuje i PCI DSS certifikat koji WSPay ima. WSPay koristi SSL certifikat 256 bitne enkripcije te TLS 1.2 kriptografski protokol kao najviše stupnjeve zaštite kod upisa i prijenosa podataka.