U dugim popisima južnoazijskih naroda, Paštuni ostaju u sjećanju kao etnička zajednica u Afganistanu i Pakistanu koja je obilježena radikalizacijom i prihvaćanjem talibana. To je predrasuda koje se teško Paštuni rješavaju i koja dovodi do njihove marginalizacije u obje države, unatoč tome što je, primjerice, prvi predsjednik poslijetalibanskog Afganistana Hamid Karzai Paštun i današnji predsjednik Ašraf Gani. Paštunski jezik je jedan od službenih jezika Islamske Republike Afganistan, te je srodan službenom jeziku Islamske Republike Pakistan urduu. Istovremeno, većina talibanskih boraca su Paštuni, a njihovo iskorištavanje dovelo je do usijanja u nedavnom ubojstvu i prosvjedima u Pakistanu.
Paštuni su indoiranski narod koji je poznat po strogom praćenju Paštunvalija, tradicionalnog kodeksa ponašanja za pojedince i društvo, koji je prihvaćen kao podloga talibanskom režimu u Afganistanu. Smatra se da ima oko 50 milijuna Paštuna na svijetu, a najviše živu u regiji poznatoj kao Paštunistan, no svoje prebivalište pronalaze u velikim brojkama i u pakistanskim provincijama Sindh i Punjab, odnosno u gradovima Karachi i Lahore. U Pakistanu Paštuni čine drugu najveću etničku skupinu i 15 posto stanovništva, dok u Afganistanu čine najveću etničku skupinu od između 42 do 60 posto stanovništva.
Britanci su za vrijeme svoje vlasti na indijskom potkontinentu nastojali spriječiti ruski dolazak na Indijsko more, ali i ujedinjenje Paštuna iz Afganistana s onima u Britanskoj Indiji. Da bi to postigli, Britanci su ih podijelili duž Durandove linije, a potom unutar Britanske Indije na tri neovisne provincije Balučistan, Federalna uprava plemenskih područja (Fata) i Khyber Pakhtunkhwa. Sve tri provincije imale su zasebne upravne strukture koje su sprječavale bilo kakvo povezivanje među njima. Britanci su u Paštunima vidjeli dobrog divljaka, koji je bio nepismen, ali koji se mogao boriti za Britance u prvim redovima obrane pod religijskim barjakom. Namjerno ih se nije uključivalo u moderna kretanja, pa su plaćali mulama i njihovim vladarima da šire kako su Rusi neprijatelji islama i muslimana, dok su im Britanci prijatelji. Kad su najzad Rusi doista ušli u Afganistan, masovni paštunski otpor bio je posljedica takve dugotrajne politike.
Pakistan je preuzeo takvu britansku politiku. I oni su iskoristili Paštune i njihov religijski fanatizam za vrijeme Hladnog rata, a kada je započeo rat protiv terorizma 2001. godine u Islamabadu su shvatili svoju pogrešku te se okrenuli protiv njih. Sada se Paštuni svuda smatraju prijetnjom i Pakistan ih nastoji nadzirati kao narod koji je osobito sklon terorizmu. U provincijama Punjab i Sindh studentima se zabranjuje koristiti studentske domove, a oni koji ostaju u hotelima ili privatnom smještaju moraju se javljati najbližoj policijsk...
Paštuni su indoiranski narod koji je poznat po strogom praćenju Paštunvalija, tradicionalnog kodeksa ponašanja za pojedince i društvo, koji je prihvaćen kao podloga talibanskom režimu u Afganistanu. Smatra se da ima oko 50 milijuna Paštuna na svijetu, a najviše živu u regiji poznatoj kao Paštunistan, no svoje prebivalište pronalaze u velikim brojkama i u pakistanskim provincijama Sindh i Punjab, odnosno u gradovima Karachi i Lahore. U Pakistanu Paštuni čine drugu najveću etničku skupinu i 15 posto stanovništva, dok u Afganistanu čine najveću etničku skupinu od između 42 do 60 posto stanovništva.
Britanci su za vrijeme svoje vlasti na indijskom potkontinentu nastojali spriječiti ruski dolazak na Indijsko more, ali i ujedinjenje Paštuna iz Afganistana s onima u Britanskoj Indiji. Da bi to postigli, Britanci su ih podijelili duž Durandove linije, a potom unutar Britanske Indije na tri neovisne provincije Balučistan, Federalna uprava plemenskih područja (Fata) i Khyber Pakhtunkhwa. Sve tri provincije imale su zasebne upravne strukture koje su sprječavale bilo kakvo povezivanje među njima. Britanci su u Paštunima vidjeli dobrog divljaka, koji je bio nepismen, ali koji se mogao boriti za Britance u prvim redovima obrane pod religijskim barjakom. Namjerno ih se nije uključivalo u moderna kretanja, pa su plaćali mulama i njihovim vladarima da šire kako su Rusi neprijatelji islama i muslimana, dok su im Britanci prijatelji. Kad su najzad Rusi doista ušli u Afganistan, masovni paštunski otpor bio je posljedica takve dugotrajne politike.
Pakistan je preuzeo takvu britansku politiku. I oni su iskoristili Paštune i njihov religijski fanatizam za vrijeme Hladnog rata, a kada je započeo rat protiv terorizma 2001. godine u Islamabadu su shvatili svoju pogrešku te se okrenuli protiv njih. Sada se Paštuni svuda smatraju prijetnjom i Pakistan ih nastoji nadzirati kao narod koji je osobito sklon terorizmu. U provincijama Punjab i Sindh studentima se zabranjuje koristiti studentske domove, a oni koji ostaju u hotelima ili privatnom smještaju moraju se javljati najbližoj policijsk...
