Jeste li čuli za riječ "pundit"? To je riječ u engleskom jeziku koju bismo mi mogli u slobodnom prijevodu prevesti kao "učen čovjek" ili "guru", no, ovi prijevodi zvuče pretjerano pozitivno za funkciju o kojoj govorimo. Ako pokušamo širim pojašnjenjem onda bismo mogli reći da je pundit (navodno) stručnjak za određenu temu ili područje te je samim time često pozivan od strane vodećih medija da nešto kaže po tom pitanju.
No, često se zapravo radi o tek kvazi-stručnjacima, odnosno ljudima koji doista znaju nešto o datoj temi ili području, ali su u isto vrijeme krajnje neobjektivni ili zagovaraju uvijek jednu te istu političku struju. Ta činjenica, njihova politička i ideološka podobnost, a ne velika stručnost, glavni je razlog zašto te jedne te iste ljude toliko često viđamo u vodećim medijima.
Zbog činjenice da im je glavna funkcija širiti već unaprijed određena mišljenja, pundite se često naziva i "glavama koje govore" (talking heads).
"Više o tome reći će nam..." Klasični voditelji političkih TV emisija su samo razglas za već unaprijed pripremljen tekst. Nitko ne očekuje od voditelja večernjih vijesti da publici govori, primjerice, tko je dobar, a tko loš, u nekom od aktualnih sukoba. Tu ulogu imaju spomenuti punditi. Njih se predstavlja kao, recimo, "stručnjake za vanjsku politiku" (mada može biti bilo koje polje u pitanju, recimo ekonomija, financije...) te im se daje minuta ili dvije da pojasne širokom gledateljstvu o čemu se zapravo radi.
Voditelj, koji je od negdje dobio pripremljen tekst o datoj temi, mogao bi komotno izrecitirati pojašnjenje, ali publika mu neće vjerovati na riječ, ne njemu, zato on mikrofon predaje punditu da bi ovaj svojim autoritetom stručnjaka uvjerio publiku u već unaprijed određenu tezu.
Ti pro-režimski punditi uopće nam ne pojašnjavaju situaciju, samo ponavljaju jednu te istu propagandu, ali upakiranu u navodnu stručnost.
Svi vole svoje pundite Tko su oni? Ima ih jako puno, na svim stranama. Ako pratite CNN ili neku drugu Zapadnu utjecajnu TV postaju, vidjeti ćete da se jedna te ista lica rotiraju. Ako treba kvazi-filozofski opravdati neku novu vojnu agresiju gost u emisiji će biti, recimo, Bernard-Henri Lévy, ili neki drugi "stručni" zagovornik imperijalizma.
S druge strane je stvar ista. Popularna politička emisija na ruskom RT-u, CrossTalk, također stalno vrti jedne te iste ljude koji će u nedogled ponavljati pro-ruske stavove glede svakog vanjskopolitičkog pitanja u današnjem svijetu (Mark Sleboda, Brian Becker i drugi).
Tako stvari stoje diljem svijeta što se tiče vanjske politike i vrlo je teško naći medij koji bi riječ davao većinom uistinu neutralnim stručnjacima (nisu savršeni, no kanali kao što su Democracy Now i Real News Network, trude se po tom pitanju). No, kada govorimo o usijanoj vanjskoj politi...
No, često se zapravo radi o tek kvazi-stručnjacima, odnosno ljudima koji doista znaju nešto o datoj temi ili području, ali su u isto vrijeme krajnje neobjektivni ili zagovaraju uvijek jednu te istu političku struju. Ta činjenica, njihova politička i ideološka podobnost, a ne velika stručnost, glavni je razlog zašto te jedne te iste ljude toliko često viđamo u vodećim medijima.
Zbog činjenice da im je glavna funkcija širiti već unaprijed određena mišljenja, pundite se često naziva i "glavama koje govore" (talking heads).
"Više o tome reći će nam..." Klasični voditelji političkih TV emisija su samo razglas za već unaprijed pripremljen tekst. Nitko ne očekuje od voditelja večernjih vijesti da publici govori, primjerice, tko je dobar, a tko loš, u nekom od aktualnih sukoba. Tu ulogu imaju spomenuti punditi. Njih se predstavlja kao, recimo, "stručnjake za vanjsku politiku" (mada može biti bilo koje polje u pitanju, recimo ekonomija, financije...) te im se daje minuta ili dvije da pojasne širokom gledateljstvu o čemu se zapravo radi.
Voditelj, koji je od negdje dobio pripremljen tekst o datoj temi, mogao bi komotno izrecitirati pojašnjenje, ali publika mu neće vjerovati na riječ, ne njemu, zato on mikrofon predaje punditu da bi ovaj svojim autoritetom stručnjaka uvjerio publiku u već unaprijed određenu tezu.
Ti pro-režimski punditi uopće nam ne pojašnjavaju situaciju, samo ponavljaju jednu te istu propagandu, ali upakiranu u navodnu stručnost.
Svi vole svoje pundite Tko su oni? Ima ih jako puno, na svim stranama. Ako pratite CNN ili neku drugu Zapadnu utjecajnu TV postaju, vidjeti ćete da se jedna te ista lica rotiraju. Ako treba kvazi-filozofski opravdati neku novu vojnu agresiju gost u emisiji će biti, recimo, Bernard-Henri Lévy, ili neki drugi "stručni" zagovornik imperijalizma.
S druge strane je stvar ista. Popularna politička emisija na ruskom RT-u, CrossTalk, također stalno vrti jedne te iste ljude koji će u nedogled ponavljati pro-ruske stavove glede svakog vanjskopolitičkog pitanja u današnjem svijetu (Mark Sleboda, Brian Becker i drugi).
Tako stvari stoje diljem svijeta što se tiče vanjske politike i vrlo je teško naći medij koji bi riječ davao većinom uistinu neutralnim stručnjacima (nisu savršeni, no kanali kao što su Democracy Now i Real News Network, trude se po tom pitanju). No, kada govorimo o usijanoj vanjskoj politi...
