Finska je jedina EU članica koja graniči s Rusijom, a da nije ujedno i članica NATO saveza. Mada u dobrim odnosima s NATO-om, dugi niz godina Finska ističe kako im je njihovih 350,000 rezervista dovoljno za obranu zemlje.
Vojni rok u Finskoj je obvezan (6 do 12 mjeseci ili 12 mjeseci civilna služba). Vojna doktrina je obrambena te je fokusirana na visoko-mobilne vojne jedinice koje bi se u slučaju vanjske agresije koristile ponajprije samim (šumskim) terenom, uključujući i brojnim finskim jezerima. Cilj ove taktike je iscrpiti agresora umjesto da se s njime sukobljavaju na samoj granici.
Finska godišnje na obranu troši oko 2,7 milijardi eura ili oko 1,3% državnog BDP-a. Riječ je o relativno modernoj vojsci - zračne snage primarno su fokusirane na 50-ak vojnih zrakoplova F/A-18.
Očito je kako su finske vlasti smatrale, barem do sada, da nema potrebe da njihova zemlja ulazi u NATO savez. No, sada se politika cijele istočne (a djelomično i sjeverne) Europe mijenja zbog Ukrajinske krize. Podsjetimo, nakon rušenja ukrajinskog predsjednika Janukoviča s vlasti Rusija je - očito primarno zbog obrane svojih crnomorskih vojnih interesa - anektirala Krim i dala potporu pobunjenicima na istoku zemlje.
Zbog ruskih poteza stvorena je poprilična histerija koja se bazira na pretpostavci da bi Rusija uskoro mogla slične scenarije probati i s drugim zemljama. Unatoč činjenici da histerija nije odveć argumentirana, dobro je iskorištena za veliki i dubok povratak snažne NATO prisutnosti u Europi, ali i za povećavanje državnih obrambenih budžeta diljem Europe što je scenarij o kojem je unosna vojna industrija sanjala već godinama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
