Finska je jedina EU članica koja graniči s Rusijom, a da nije ujedno i članica NATO saveza. Mada u dobrim odnosima s NATO-om, dugi niz godina Finska ističe kako im je njihovih 350,000 rezervista dovoljno za obranu zemlje.
Vojni rok u Finskoj je obvezan (6 do 12 mjeseci ili 12 mjeseci civilna služba). Vojna doktrina je obrambena te je fokusirana na visoko-mobilne vojne jedinice koje bi se u slučaju vanjske agresije koristile ponajprije samim (šumskim) terenom, uključujući i brojnim finskim jezerima. Cilj ove taktike je iscrpiti agresora umjesto da se s njime sukobljavaju na samoj granici.
Finska godišnje na obranu troši oko 2,7 milijardi eura ili oko 1,3% državnog BDP-a. Riječ je o relativno modernoj vojsci - zračne snage primarno su fokusirane na 50-ak vojnih zrakoplova F/A-18.
Očito je kako su finske vlasti smatrale, barem do sada, da nema potrebe da njihova zemlja ulazi u NATO savez. No, sada se politika cijele istočne (a djelomično i sjeverne) Europe mijenja zbog Ukrajinske krize. Podsjetimo, nakon rušenja ukrajinskog predsjednika Janukoviča s vlasti Rusija je - očito primarno zbog obrane svojih crnomorskih vojnih interesa - anektirala Krim i dala potporu pobunjenicima na istoku zemlje.
Zbog ruskih poteza stvorena je poprilična histerija koja se bazira na pretpostavci da bi Rusija uskoro mogla slične scenarije probati i s drugim zemljama. Unatoč činjenici da histerija nije odveć argumentirana, dobro je iskorištena za veliki i dubok povratak snažne NATO prisutnosti u Europi, ali i za povećavanje državnih obrambenih budžeta diljem Europe što je scenarij o kojem je unosna vojna industrija sanjala već godinama.
Ne biti u NATO paktu donedavno je bila stvar izbora, a Finska očito nije htjela postati NATO članica nastojeći time zadržati dobre ili barem neutralne odnose sa svojim istočnim susjedom, Rusijom.
Podsjetimo, Finska graniči sa Švedskom na zapadu, Norveškom na sjeveru i Rusijom na istoku. Preko puta Finskog zaljeva nalazi se Estonija. Prema zadnjem popisu stanovništva Finska ima 5,5 milijuna stanovnika, većina živi u južnim regijama. Po veličini Finska je osma zemlja Europe te ujedno i najrjeđe naseljena. Glavni grad je Helsinki (oko 1,4 milijuna stanovnika), a zemlja je podijeljena na 317 općina te jednu autonomnu regiju - otočje Aland.
Od kraja 12. stoljeća pa sve do 1809. Finska je bila dio Švedske (švedski jezik je i danas jedan od službenih jezika). Zatim je postala dio Ruskog carstva, a nezavisnost će dobiti tek pobjedom Oktobarske revolucije 1917. Put do stabilnosti neće moći proći bez građanskog rata u kojem se sukobljavaju pro-boljševičke snage (Finska Socijalistička Radnička Republika) i konzervativne "bijele" snage koje će pobijediti uz pomoć Njemačkog carstva.
U Drugom svjetskom ratu na prostoru Finske voditi će se dva rata ...
Vojni rok u Finskoj je obvezan (6 do 12 mjeseci ili 12 mjeseci civilna služba). Vojna doktrina je obrambena te je fokusirana na visoko-mobilne vojne jedinice koje bi se u slučaju vanjske agresije koristile ponajprije samim (šumskim) terenom, uključujući i brojnim finskim jezerima. Cilj ove taktike je iscrpiti agresora umjesto da se s njime sukobljavaju na samoj granici.
Finska godišnje na obranu troši oko 2,7 milijardi eura ili oko 1,3% državnog BDP-a. Riječ je o relativno modernoj vojsci - zračne snage primarno su fokusirane na 50-ak vojnih zrakoplova F/A-18.
Očito je kako su finske vlasti smatrale, barem do sada, da nema potrebe da njihova zemlja ulazi u NATO savez. No, sada se politika cijele istočne (a djelomično i sjeverne) Europe mijenja zbog Ukrajinske krize. Podsjetimo, nakon rušenja ukrajinskog predsjednika Janukoviča s vlasti Rusija je - očito primarno zbog obrane svojih crnomorskih vojnih interesa - anektirala Krim i dala potporu pobunjenicima na istoku zemlje.
Zbog ruskih poteza stvorena je poprilična histerija koja se bazira na pretpostavci da bi Rusija uskoro mogla slične scenarije probati i s drugim zemljama. Unatoč činjenici da histerija nije odveć argumentirana, dobro je iskorištena za veliki i dubok povratak snažne NATO prisutnosti u Europi, ali i za povećavanje državnih obrambenih budžeta diljem Europe što je scenarij o kojem je unosna vojna industrija sanjala već godinama.
Ne biti u NATO paktu donedavno je bila stvar izbora, a Finska očito nije htjela postati NATO članica nastojeći time zadržati dobre ili barem neutralne odnose sa svojim istočnim susjedom, Rusijom.
Podsjetimo, Finska graniči sa Švedskom na zapadu, Norveškom na sjeveru i Rusijom na istoku. Preko puta Finskog zaljeva nalazi se Estonija. Prema zadnjem popisu stanovništva Finska ima 5,5 milijuna stanovnika, većina živi u južnim regijama. Po veličini Finska je osma zemlja Europe te ujedno i najrjeđe naseljena. Glavni grad je Helsinki (oko 1,4 milijuna stanovnika), a zemlja je podijeljena na 317 općina te jednu autonomnu regiju - otočje Aland.
Od kraja 12. stoljeća pa sve do 1809. Finska je bila dio Švedske (švedski jezik je i danas jedan od službenih jezika). Zatim je postala dio Ruskog carstva, a nezavisnost će dobiti tek pobjedom Oktobarske revolucije 1917. Put do stabilnosti neće moći proći bez građanskog rata u kojem se sukobljavaju pro-boljševičke snage (Finska Socijalistička Radnička Republika) i konzervativne "bijele" snage koje će pobijediti uz pomoć Njemačkog carstva.
U Drugom svjetskom ratu na prostoru Finske voditi će se dva rata ...
