Ruski predsjednik Vladimir Putin danas je proglasio pobjedu ruske vojske u najvećoj bitci od početka rata u Ukrajini, bitci za strateški južni lučki grad Mariupolj. Poručio je kako je "Mariupolj oslobođen". Ali čak i oni koji možda podržavaju rusku invaziju zasigurno će se pitati - pod koju cijenu? Mariupolj je devastiran do neprepoznatljivosti, a stvarna magnituda žrtava tek se treba objektivno ustanoviti, no već sad se može reći da je u ovom gradu stradalo jako puno civila. Nadalje, neki tvrde kako je Putin prerano proglasio pobjedu jer se stotine branitelja grada i dalje krije na prostoru ogromnog kompleksa gradske čeličane. Ipak, u praktičnom smislu, čini se da je Mariupolj pao jer u ovoj situaciji preokret se ne očekuje.
Teško je reći koliko se još ukrajinskih boraca nalazi u kompleksu čelčane Azovstal, ali bez obzira na brojku, dok su oni tamo ukrajinska strana može ih koristiti - ne za obranu Mariupolja, jer ta priča je već završena, već za svojevrsnu moralnu pobjedu i prkos pred ruskim snagama. Naime, već su danas iz Kijeva poručili kako je ovo Putinovo proglašenje pobjede zapravo priznanje da Rusija nema dovoljno snage da bi porazila zadnje borce u Mariupolju.
Putin se sastao danas s ministrom obrane Sergejem Šojguom. Sastanak je emitiran na državnoj televiziji - Putin je poručio Šojguu: "Uspješno ste oslobodili Mariupolj. Dozvolite da Vam čestitam na toj prigodi i molim da moje čestitke prenesete vojnicima". Pritom je rekao da je nepotrebno dalje napadati industrijsku zonu te je tu naredbu poništio. "Nema smisla spuštati se u ove katakombe, puzati kroz podzemlje industrijskog kompleksa... Blokirajte ovu zonu tako da ni muha ne može proći", rekao je.
No, prethodno tome ruska vojska je dala ukrajinskim vojnicima u Azovstalu nekoliko ultimatumu da se predaju, ali su ovi odbili. Savjetnik ukrajinskog predsjednika, Oleksij Arestovič, komentirao je: "Ne mogu fizički zauzeti Azovstal, to im je postalo jasno, trpjeli su prevelike gubitke. Naši branitelji tamo su i dalje u kontroli". Predsjednik Zelenski pak tvrdi kako se u gradu još uvijek nalazi oko 120.000 civila kojima se ne dozvoljava da napuste Mariupolj.
Novinari koji su se pak probili do grada pronašli su ulice pune leševa, a gotovo sve zgrade su uništene. Oni koji i dalje žive u gradu preživljavaju u strašnim uvjetima, većinom po podrumima.
Imajući sve to u vidu - je li Putinova pobjeda zapravo Pirova pobjeda? Teško je oteti se dojmu da su ruske snage vjerovale da će Mariupolj biti njihov već u prvom tjednu invazije. Prošlo je pak gotovo 2 mjeseca, a umjesto zauzimanja strateškog grada zauzet je grad koji je pretvoren u ruševinu.
Ipak, približava se 9. svibanj, dan kada se u Rusiji s velikim vojnim paradama obilježava dan pobjede nad nacizmom u Drugom svjetskom ratu. Posve je jasno da ruska strana treba "nešto" do tog datuma, nešto što će moći predstaviti, nekakvu konkretnu pobjedu u ratu koji su od početka predstavili kao svojevrsni kontinuitet borbe protiv nacističkih snaga - iako bi za takav narativ konkretne ekstremističko-nacionalističke i neo-nacističke snage poput bojne Azov trebale biti daleko veće i moćnije, štoviše, trebale bi biti na vlasti u Kijevu. Narativ Moskve problematičan je od samog početka, da ni ne govorimo o činjenici da je predsjednik Ukrajine, Volodimir Zelenski, Židov. S druge strane krajnje je sramotno da taj isti Zelenski, baš i zbog činjnice da jest Židov, nastoji prigrliti Azov koji se istaknuo po svojoj fašističkoj ikonografiji i radnjama. Zelenski čak "dovodi" pripadnike Azova da s njim sudjeluju u njegovoj virtualnoj turneji osiguravanja političke i vojne potpore za Ukrajinu (vidi: Govor Zelenskog pred grčkim parlamentom izazvao žestoke osude nakon što je doveo pripadnika zloglasne Azov bojne: "Solidarni smo s ukrajinskim narodom, ali za naciste nema mjesta u našem parlamentu"). Možda je to već i pomalo nepopularna pozicija, ali nemoguće je oteti se dojmu da obje sukobljene strane idu bez prezanja prema ekstremu kada trebaju zastupati svoj ratni interes.
Vratimo se u Mariupolj. Ako ćemo se složiti s tvrdnjom da je grad pao, što to znači u konkretnom, vojnom smislu? To su opet vrlo loše vijesti po Ukrajinu i dobre po Rusiju. Naime, ako ruska strana više ne mora "brinuti" o Mariupolju onda će moći odmah osloboditi oko 12 svojih taktičkih bojni koje su tamo djelovale, a to je oko 8.000 vojnika (možda i više). Možda su iscrpljeni, ali rotacija je blizu - Mariupolj se nalazi na svega 40 kilometara od granice s Rusijom.
Srušen ili ne, Mariupolj je i dalje strateški iznimno važna točka na Azovskom moru, a ruska kontrola ovdje znači da se mogu puno konkretnije fokusirati na nastavak bitke za Donbas. Tu Rusija već neko vrijeme osvaja teritorij, ne velikom brzinom, ali konzistentno.
Kopneni put između teritorija Rusije i Krima već postoji, ali bez kontrole Mariupolja to bi bio vrlo opasan put - sad će taj put postati "autocesta" i ovdje će se ruska kontrola brzo konsolidirati.
Postoji još jedan faktor, a tiče se tragične i najružnije strane rata - civilnih žrtava. Koliko je civila ubijeno u Mariupolju? Ako grad ostane pod ruskom kontrolom vjerojatno nikad nećemo niti saznati, barem ne kroz nekakvu forenzički objektivnu istragu (iako je teško reći vode li se iste igdje?).
Kad priča o Mariupolju prestane biti udarna zamijenit će je priča o odlučujućoj bitci za Donbas. Ostati će pritom i dalje misterij što je Rusija zapravo pokušala s Kijevom - je li moguće da su do te mjere krivo procijenili svoje šanse u tom djelu Ukrajine? Ili je to bio uvod u nešto što će se nastaviti tek kasnije?
Nakon bitke za Mariupolj ukrajinska strana će od ovog grada napraviti vječni mit koji će živjeti čak i da grad, što je ostalo od njega, završi u sastavu Ruske Federacije. Rusija pak neće tu graditi nikakve mitove jer pobjeda je više Pirova nego Putinova, ali će se fokusirati na stvaranje vlastitog mita o oslobođenju ruskog naroda u Donbasu, a to znači da će ovaj rat potrajati dok se svi mitovi, ciljevi i tragedije ne ostvare.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.