Dr. Neil Melvin je direktor londonskog think-tanka pod nazivom RUSI, no isti nije posve direktna referenca na Rusiju te predstavlja kraticu za "Royal United Services Institute", no, ono što ima za reći je znakovito i svakako vezano uz Rusiju. "Iskreno, ne dovodite 200.000 vojnika na granicu s Ukrajinom i izazivate najveću europsku sigurnosnu krizu u zadnjih 40 godina ako vam je cilj proširiti kontrolu samo nad dva mala teritorija koja već ionako kontrolirate", rekao je Melvin.
Dobra opservacija. Da, točno je da su se samoproglašene Narodne Republike Donjeck i Lugansk svakako nalazile pod kontrolom Rusije već godinama. Nije nikakva tajna da ih je Rusija pomagala, što logistički, što vojno. I zaista, zar cijela ova kriza samo da bi se obavilo ovotjedno proglašenje neovisnosti Donjecka i Luganska? Ne izgleda tako, osim ako Rusija ne donosi odluke "u hodu", a ako je pak tako to je krajnje opasno jer odluke ovakve magnitude, s ovakvim posljedicama, ne mogu se donositi bez velikog planiranja.
Iz Moskve tvrde kako su morali djelovati sada jer se ukrajinska vojska spremala na "invaziju Donbasa". To je argument koji će teško proći jer svima je jasno da ukrajinska vojska nije imala šanse zauzeti Donbas uz toliko ruske vojske u blizini. Odnosno, šansa im je po toj logici jednaka i danas jer ništa se znatno nije promijenilo.
Ali ruska interpretacija se promijenila. Spomenuti Neil Melvin ističe: "Vidjeli smo promjenu kod Putina, njegov zaokret od pragmatičnog, racionalnog lidera koji kalkulira prema nekome tko sve više razmišlja o svojem položaju u povijesti, tko sebe vidi u povijesnoj misiji ispravljanja nepravdi".
Je li Putin zaista odustao od svog prepoznatljivog "racionalnog" pristupa kao što Melvin tvrdi? Ako i jest onda to nije nešto što se zaokreće preko noći već nešto što se stvara s vremenom. Ipak, taj dugački govor koji je poslužio kao uvertira u priznavanje narodnih republika Donjeck i Lugansk, predstavio je jednog ljutitog Putina koji više nije ostavljao dojam također prepoznatljive smirenosti. Na licu mu se vidio gnjev, a nekoliko puta je duboko uzdahnuo. Neposredno prije održao je sastanak s najvišim ruskim političkim dužnosnicima i to je doslovno bilo postrojavanje gdje su svi od reda morali pred njim reći koji scenarij za Donbas podržavjau, odnosno jesu li za proglašenje neovisnosti Donjecka i Luganska ili nisu. I svi su redom, uz prigodne argumente, poručili kako se slažu, jedino kad je na red došao Sergej Jevgenijevič Nariškin, šef vanjske obavještajne službe SVR, se osjetio trenutak izvan stroja. Ali njegovo zamuckivanje je direktno prekinuo sam Putin s "Reci jasno, Sergeju Jevgenijeviču!".
Ovo nije bila sjednica iza zatvorenih vrata te je i ovo ostavilo dojam da je Putin potencijalno frustriran odlukom koju se upravo sprema donijeti. U komparaciji, njegova odluka o proglašenju neovisnosti Krima (i skorašnjem pripojenju istog u sastav Ruske Federacije) bila je donijeta u jednoj, moglo bi se reći, sasvim drugačijoj atmosferi.
Ruski tenkovi na granici, veljača 2022. (izvor: rusko ministarstvo obrane)
Što će se događati dalje? Već ovaj ruski potez s Donbasom velika je eskalacija sama po sebi, ali nažalost ovo je možda tek početak još puno veće krize. Imamo puno točaka po kojima bi ova situacija mogla eskalirati. Kao prvo, vlasti u Donjecku i Lugansku sad očekuju da njihove republike imaju punu kontrolu nad cijelim teritorijem kojeg smatraju svojim, ali dobar dio tog teritorija je pod čvrstom kontrolom ukrajinske vojske. Drugim riječima, toliko često spominjana kontaktna linija nije linija razgraničenja između ovih narodnih republika i Ukrajine, to je de-facto linija fronte u sukobu koji je dosta mirovao otkako je smiren 2015. godine.
Dakle, jedan način kako ova situacija može eskalirati je ako Rusija pošalje vojsku s ciljem "oslobađanja" teritorija kojeg svojataju Donjeck i Lugansk. Drugi način eskalacije je ako od tamo odluče proširiti postojeće granice. Treći način je ako ukrajinska vojska pokuša neku zasebnu akciju - iako bi prije ista bila inscenirana od strane Rusije nego sad zaista poduzimana od strane Kijeva. Valja ne okolišati s očitim. Puno toga što je Rusija predstavila zadnjih sedam dana kao činjenice su zapravo bile ili prilagođene priče ili pak posve orkestrirane situacije koje su imale za cilj nju dovesti do ovakvog ishoda. Priča oko masovnog granatiranja civila po Donbasu, priča o masovnoj evakuaciji... Sve to iz današnje perspektive izgleda kao taktička tvrdnja jer lideri Donjecka i Luganska pojavili su se prigodno u Moskvi da bi odmah s Putinom potpisali dokument gdje dobivaju neovisnost od Ukrajine. Drugim riječima, dosta toga bilo je već i ranije u planu.
Znači li to da sad slijedi i toliko spominjanja invazija (ostatka) Ukrajine? Sve je moguće, no oni koji tvrde da će Rusija sada pokrenuti veliku ofenzivu većinom nisu točno prognozirali da će prvo priznati Donjeck i Lugansk već su tvrdili da će izvesti totalnu invaziju (koja je već, prema njima, trebala početi).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
