Američki predsjednik Donald Trump zaprijetio je prekidanjem financijske pomoći za zemlje koje budu u UN Generalnoj skupštini glasale protiv američke odluke da se Jeruzalem prizna kao glavni grad Izraela.
"Oni uzimaju stotine milijuna pa čak i milijarde dolara i onda glasaju protiv nas. E, pa pratit ćemo te glasove. Neka glasaju protiv nas. Uštedjet ćemo puno, nije nas briga", rekao je Trump u razgovoru s novinarima u Bijeloj kući.
Podsjetimo, američka ambasadorica Nikki Halley također je jučer zaprijetila kako će "popisivati" zemlje koje će glasati protiv američke odluke te kako će popis "dostaviti Trumpu".
Protiv američke odluke o Jeruzalemu već se glasalo u UN Vijeću sigurnosti, ali je SAD tamo uložio veto kao jedna od 5 stalnih članica. Sada se glasanje seli u UN Generalnu skupštinu gdje sve UN članice imaju pravo glasa - rezolucije Generalne skupštine nisu obvezujuće, ali nijedna država nema pravo veta. Nakon glasanja vidjet će se koje su zemlje prestrašene ovim Trumpovim prijetnjama o povlačenju pomoći, a koje će ustrajati na svojim principima jer realno gledajući od svih zemalja svijeta samo dvije su javno podržale priznavanje Jeruzalema kao glavnog grada Izraela - SAD i Izrael.
No, u cijeloj ovoj priči imamo i nešto što bismo mogli nazvati pod-pričom, naime, Trumpu bi zapravo jako dobro došlo kada bi ovu situaciju mogao nekako iskoristiti na način da zaista i prekine dostavu financijske pomoći zemljama kojima se prijeti.
Zašto? Riječ je o široj strategiji. Naime, nije tajna da bi Trump volio, pa čak i radikalno, promijeniti odnos SAD-a prema ostatku svijeta. Kako smo i istaknuli u ranijim analizama njegove politike, Trump je svašta, ali definitivno nije globalist. No, što je mnogima bilo i ranije jasno sada je postalo jasno i njemu - samim ulaskom u Bijelu kuću nije moguće mijenjati određene fundamentalne politike SAD-a.
One su zapisane u kamenu, ili barem u betonu. Trump je pokazao želju za promjenom istih, ali je ubrzo naišao na veliki zid, veći od njegovog meksičkog, otpora cijele jedne vladajuće i polu-vladajuće garniture koja ima za zadatak očuvati američke fundamentalne politike. Čuvati ih? Zašto? Zato jer sistem "klapa", poprilično dobro. Drugim riječima: SAD, ako želi ostati dominantna sila u cijelom svijetu, mora nastaviti provoditi te politike, a to su u principu taktike globalne mrkve i batine - jednim zemljama se prijeti ili ih se napada, dok se kod drugih lojalnost kupuje tzv. "financijskom pomoći".
Trump je zadnjih mjeseci pokazao kako nema nužno ništa protiv ideje da se nepodobne izloži američkoj agresiji (ili je to samo blef i prijetnja moćnom američkom vojskom, tek ćemo vidjeti), no čini se kako mu se nikako ne sviđa plaćanje lojalnosti - to je nešto što ga naročito iritira.
Moglo bi se čak reći kako po tom pitanju Trump djeluje više subjektivno nego objektivno i hladno kalkulantski. Ne vidi razloga u financijskom "podmazivanju" zemalja za koje je svjestan da zapravo ne vole SAD i da bi im, da se pokaže bolji ponuđivač, odmah zabile nož u leđa. U isto vrijeme spomenuta garnitura ne dozvoljava Trumpu da se tek tako "izolira" od svijeta, odnosno da ukine plaćanje te lojalnosti, jer bi to tada značilo i kraj američke globalne dominantne uloge.
Trump razmišlja drugačije - on ni ne vidi cilj u toj globalnoj dominaciji i misli, iskreno, da SAD može taj novac radije uložiti u sebe i svoj još veći ekonomski napredak te bi onda već samo njime mogli "vladati" svijetom. Dakle, govorimo o dvije fundamentalno drugačije škole, zapravo dvije škole koje su u SAD-u na snazi već desetljećima, ali zadnjih definitivno vlada ova globalistička koja zagovara potpunu američku dominaciju u svakom kutku svijeta. "Globalizam" u tom pogledu je zapravo imperijalizam novog kova.
Ono što također treba imati na umu je i činjenica da Trump nije došao u Bijelu kuću "na krilima" sekundarne škole i nije sa sobom doveo istomišljenike. Štoviše, ono malo što je i uspio dovesti su mu već oteli i postavili svoje ljude. Ipak, Trump se još uvijek ponaša kao kakav lukavi kripto-disident - s jedne strane najavljuje "novu" američku sigurnosnu strategiju (vidi: Analiza Trumpove nove strategije: Svođenje velesila na korporativne konkurente, kontinuitet ideologije američke izuzetnosti i zašto mu odjednom treba još veća i još moćnija vojska?) koja je milozvučna onima koji su i dalje skeptični prema njemu, dok u isto vrijeme aktivno traži načine kako rasturiti bar dio dominantne škole kao što vidimo i u ovom slučaju gdje se prijeti prekidanjem pomoći za američke partnere koji će glasati protiv njegove odluke o Jeruzalemu.
Kada govorimo o novcu, o kakvom je novcu riječ? Formalno - oko 13 milijardi USD za Bliski istok i sjevernu Afriku, 6,7 milijardi USD za južnu i centralnu Aziju, 1,5 milijardi USD za Europu i Euroaziju te 2,2 milijardi USD za zapadnu hemisferu.
Dakako, ovo su javni podaci američkog USAID-a. Tko zna koliko bi ove brojke trebalo uvećati da bismo dobili stvarne brojke. Ukupnu cifru ne znamo, ali znamo tko zna - Trump.
Slovački diplomat Miroslav Lajčak, aktualni predsjednik UN Generalne skupštine, kao i generalni tajnik UN-a, Antonio Guterres - nemaju komentara na Trumpove izjave. Zapravo boje se išta reći da ne bi Trump sutra i samom UN-u srezao sredstva (kao što je već napravio u slučaju UNESCO-a).
Zapravo malo tko je išta komentirao ove vrlo nekonvencionalne prijetnje koje dolaze od strane Trumpa i Haley - osim možda bolivijskog ambasadora Sachae Llorentija koji je poručio američkoj ambasadorici kako njegovu državu može "odmah staviti na vrh popisa".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
