Rat u Siriji je iznimno kompleksan, no izgleda kako je upravo postao još i kompleksniji - prema zadnjim informacijama tijekom jučerašnjeg dana po prvi put su izbili oružani sukobi između pripadnika sirijske vojske i kurdskih snaga na prostoru sjeveroistočnog grada Al-Hasakah.
Izvori prenose kako ima mrtvih na obje strane. Ukoliko ovaj sukob ne ostane samo "incident", situacija u Siriji će se dodatno zakomplicirati jer ovo bi moglo biti otvaranje novog fronta.
Podsjetimo, sirijska vojska i vladine snage do sada su bile u nekoj vrsti saveza s kurdskim snagama (YPG) u Siriji. Koegzistencija postoji već godinama i u zadnje vrijeme su obje snage bile zajedno fokusirane na borbu protiv ISIL-a. Raspad ove, ne nužno idealne, alijanse, bila bi katastrofa za rat u Siriji. Takav scenarij išao bi na ruke ISIL-u, ali i svim anti-Damask snagama koje još uvijek ciljaju na "smjenu režima".
Kako je točno došlo do okršaja? Prije nego sagledamo detalje valja spomenuti kontekst - prostor na sjeveru i sjeveroistoku Sirije tradicionalno je naseljen Kurdima, ovaj prostor Kurdi nazivaju "Sirijski Kurdistan" ili Rojave. Kako to i biva sa sudbinom Kurda u cijeloj ovoj regiji (Turska, Sirija, Irak, Iran), centralne vlasti nikada im nisu bile odveć naklonjene.
Moglo bi se argumentirati da je položaj Kurda u Siriji bio donekle bolji od onog u susjednoj Turskoj gdje je rat između Kurda i vlasti trajao desetljećima (krhko primirje je sada na snazi, no pitanje do kada će potrajati).
U Iraku je Saddam Hussein napao Kurde, no onda su Kurdi dobili snažnog zaštitnika - SAD i druge zapadne sile, koje su omogućile stvaranje Iračkog Kurdistana, prostora koji danas ima autonomiju i u čiju pomoć je ponovno priskočio SAD nakon ISIL-ove invazije prošle godine.
Zašto su sve zemlje negativno - u manjoj ili većoj magnitudi - nastrojene protiv Kurda? Razlog je jasan, Kurdi imaju snažan identitet i želje im se svode na osnutak vlastite države, Kurdistana. Da bi Kurdistan postao stvarnost četiri navedene zemlje morale bi se odreći svog teritorija. U takvom scenariju najveći gubitnik bila bi Turska, Sirija - barem površinski - izgubila bi najmanje, no opet je riječ o prostoru kojeg se Damask nipošto ne bi odrekao bez borbe, a na prostoru tzv. Sirijskog Kurdistana nalaze se i neke od najvećih zaliha prirodnih resursa.
Kakav je bio odnos između vlasti u Damasku i sirijskih Kurda od početka rata do danas, točnije do jučer? Neformalni savez je postojao. Damask to nikada nije javno potvrdio, zbog politike, no sirijska vojska se povukla s prostora Sirijskog Kurdistana 2012. godine. Od onda kontrolu nad ovim područjem drže kurdske snage, primarno obrambene jedinice YPG-a, a riječ je o oružanoj frakciji koja je usko povezana s turskom organizacijom PKK (Kurdistanska Radnička Partija).
Dakle, Sirijski Kurdistan je de facto postao autonoman, ali pod kojim uvjetima i do kada? Jesu li Kurdi bili spremni mirno čekati kraj rata očekujući da će se Damask držati riječi? Jesu li možda osjećali da ih Damask ipak samo koristi u trenutku krize, kao obrambeni mehanizam od prodora Islamista i na ovaj teritorij? U konačnici, da li bi Damask i de jure dao status Kurdistanu nakon što rat prođe?
To su teška pitanja i nema sumnje da je uopće promišljanje o odgovorima na ista prožeto velikom sumnjičavošću s obje strane. Kako bilo da bilo, Sirijski Kurdistan nije dočekao "miran" kraj rata, mada je izgledalo da su relativno sigurni na svom teritoriju.
Kada je ISIL dovoljno ojačao da se može odvojiti od zapovjedništva Al-Qaede porasle su i njihove vojne ambicije pa su meta tako postali i Kurdi, ali i cijeli susjedni Irak. Tu dolazimo do jedne važne prekretnice - u spašavanje opstanka Sirijskog Kurdistana direktno se uključuje američka vojska koja brojnim zračnim napadima pomaže Kurdima braniti grad Kobani i druge teritorije od ISIL-a.
Kurdi pomoć SAD-a rado prihvaćaju, ali sada je već svima sasvim jasno da ista pomoć neće doći bez kamata. SAD ima očekivanja, a glavno očekivanje je uvijek bilo isto - okrenuti Kurde protiv Damaska, pridružiti ih već postojećim skupinama pod svojim kišobranom anti-Damask snaga. Nepotrebno je još jednom naglašavati kako pod istoimenim "kišobranom" egzistiraju i pojedine poprilično fundamentalističke skupine. Pod isti se "gura" i Al-Nusra Front i njezini ogranci.
Mogli bismo se upitati kakav bi točno danas bio odnos SAD-a prema ISIL-u da ISIL nikada nije direktno zaprijetio američkim geopolitičkim interesima u Iraku? Da li bi uopće svijet znao za ISIL do one mjere za koju zna danas? Ili bi ISIL nastavio svoju terorističku ofenzivu protiv sirijskog naroda u potpunoj medijskoj tišini kao što je bio slučaj prije nego su postali odveć "bahati"?
No, govorimo sada o Kurdima. Koliko će Kurde koštati američka pomoć? Ona nije besplatna i sigurno nije "humanitarna". Postoje li već određeni dogovori između Kurda i SAD-a, za sada nemamo takvih informacija, ali možemo spekulirati. Ako postoje, onda je centralna tema istih okretanje oružja protiv Damaska (znatno opširnije o ovoj temi: Istrošenost sunitsko-šijitske paradigme i Kurdistan kao novi Izrael).
Zašto bi Kurdi odbacili stare, kakve bile da bile, alijanse i krenuli putem SAD-a? Jednostavno je, SAD je i dalje najveća vojna sila svijeta koja sebi uzima za pravo vojno intervenirati gdje god poželi - pokrenuli su operacije u Siriji bez ičijeg odobrenja, što je posve u skladu s njihovom politikom koja međunarodno pravo doživljava kao mrtvo slovo na papiru.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
