Prije nekoliko dana proslavljena je 26. obljetnica ponovnog ujedinjenja Njemačke. 3. listopada u Saveznoj Republici Njemačkoj obilježava se kao državni praznik, tj. Dan njemačkog jedinstva. Tog datuma 1990. Zapadna i Istočna Njemačka su prestale postojati i ujedinile se u jedinstvenu Njemačku. Jednako tako prestala je podjela Berlina i prijestolnica je opet postala cjelovita. Danas nakon više od četvrt stoljeća od tih sudbonosnih događaja može se razmatrati što je ujedinjenje donijelo zapadnom, a što istočnom dijelu Njemačke.
Zapravo i danas su podjele vidljive i snažne. Premda granice postoje samo u glavama ljudi one se mogu uočiti na mnogobrojnim poljima od politike, gospodarstva, demografije, odnosa prema migrantima, zdravstvu, obrazovanju, itd. Najslikovitiji primjer podjele je izgled Berlina noću iz svemira. Žuta svjetla osvjetljavaju istočni, a zelena svjetla zapadni dio grada.
Mnogo istočnih Nijemaca (Ossis) osjeća se napuštenim i isključenim iz ekonomskog prosperiteta zapadnih Nijemaca (Wessis). No, neki zapadni Nijemci optužuju njihove sunarodnjake na istoku da se bune, a ne žele prihvatiti promjene i prilagoditi se novim uvjetima. 2014. je 75% istočnih Nijemaca smatralo ujedinjenje Njemačke uspjehom dok je na zapadu ta brojka iznosila samo 50%.
Priljev migrantskog vala u Njemačku je doveo do velikih tenzija i najvećih podjela u društvu. Istočna Njemačka je prihvatila mnogo manje izbjeglica od zapadne, ali upravo na istoku se dogodilo najviše antiimigrantskog nasilja. To nije iznenađujuće budući da je prije 1990. Zapadna Njemačka bila poželjno odredište za mnoge strance, popularne gastarbajtere, iz Jugoslavije, Turske, Grčke i sl. Za razliku od Zapadne, Istočna Njemačka je zadržala veliku etničku homogenost jer je bila uvelike zatvorena za strane radnike. I nakon ujedinjenja zapadni dijelovi Njemačke su puno privlačniji za pridošlice radi veće razvijenosti i više prilika za uspjeh. Na zapadu imigranti čine do 25% stanovništva dok se na istoku ta brojka kreće od 4 do 9%. Nesklonost i sumnjičavost prema migrantima je prvenstveno posljedica izostanka iskustva življenja sa strancima.
Uz to, razumljivo je da izbjeglice nisu dobrodošle na istok kad se zna da upravo u tim krajevima dobro prolazi ekstremno desničarska Nacionalna demokratska stranka (NPD) čije članove često optužuju da glorificiraju Adolfa Hitlera i nacizam. NPD ima značajnu podršku na istoku iako se ona ne vidi toliko na izborima. Pitanje je zašto radikalni desničari imaju potporu na nekadašnjem komunističkom istoku? Logično bi bilo da bude obratno. Odgovor je kompleksan, ali to se svakako može objasniti razočaranjem u komunističku ideologiju koja nije mogla ispuniti svakodnevne potrebe i želje prosječnih građana, poglavito na ekonomskom planu. Nema ništa gore za vlast od praznih polica supermarketa i redova za hranu, piće i druge potrepštine, a upravo to je često bila istočnonjemačka svakodnevica.
Poslije pada Istočne Njemačke kapitalizam nije ispunio očekivanja naroda i radikalnija desnica je iskoristila prazan prostor. Također, nakon Drugog svjetskog rata denacifikacija u sovjetskoj zoni je bila na nižem stupnju jer su Sovjetima trebali bivši niži nacistički dužnosnici kako bi sudjelovali u formiranju tajne policije Stasi i drugih službi policijsko-obavještajnog aparata. Iako NPD nije posebno dobro prolazio na izborima pokazalo se kako umjerenija desnica može itekako dobro proći na istoku. Alternativa za Njemačku to je i dokazala u novije vrijeme.
Nakon godina neprestanih migracija s istoka na zapad koje su se tek nedavno smanjile (2012. je bio jednak broj migracija na istok kao i na zapad) mnoga područja na istoku su raseljena, posebice ruralni krajevi. Između 1991. i 2013. bivše istočnonjemačke pokrajine izgubile su više od 2 milijuna od 14.5 milijuna stanovnika. Istovremeno, stanovništvo u Bavarskoj, Baden-Württembergu i Schleswig-Holsteinu se značajno povećalo. Ipak u zadnjih nekoliko godina istočni dijelovi ponovo imaju veći natalitet od zapadnih dijelova zemlje, a tako je i bilo prije 1990. Međutim, kad se tome dodaju projekcije o smanjenju ukupnog stanovništva Njemačke (Nijemci imaju najmanju stopu fertiliteta od velikih država EU) onda se vidi da prošlogodišnji dotok od 1.1 milijuna migranata dugoročno može biti samo plus za prvu ekonomsku silu Europe.
Iako je u srpnju ove godine stopa nezaposlenosti u Njemačkoj pala na najniže grane u posljednjih 25 godina (4.2%), nezaposlenost je mnogo veća na istoku nego na zapadu (oko 9%). Mnogo mladih iz ruralnih dijelova istočne Njemačke je odselilo u veće gradove istoka ili na zapad zbog boljih prilika za zaposlenje i većih plaća. To je kreiralo paradoks pa danas mnogo istočnonjemačkih tvrtki uvozi radnike iz Češke i Poljske.
Savezne pokrajine na zapadu su znatno bogatije od istočnih. Prosječno kućanstvo na istoku posjeduje manje od polovice bogatstva prosječnog kućanstva na zapadu. Od 500 najbogatijih Nijemaca samo njih 21 je s istoka, a od tog broja 14 je iz Berlina. Od 20 najprosperitetnijih gradova samo jedan je na istoku, Jena. Iako neki gradovi istoka poput Dresdena, Jene i Leipziga doživljavaju snažan napredak, vrijednost tamošnje imovine je dvostruko manja od one na zapadu. Prosječna plaća na istoku iznosi 2/3 vrijednosti prosječne plaće na zapadu - prosječna njemačka plaća iznosi 2225 € mjesečno neto. BDP istočne Njemačke je 2015. još uvijek imao vrijednost od samo 67% BDP-a zapadne Njemačke. No, to je ogroman rast u odnosu na 1990. kad je istočnonjemački BDP iznosio samo 33% zapadnonjemačkog. Automobili su najupadljiviji pokazatelj njemačke platežne moći. Dvostruko je vjerojatnije da će zapadni Nijemac voziti BMW, a istočni Nijemac Škodu.
Rizik da će istočni Nijemac završiti u siromaštvu je za četvrtinu veća nego kod zapadnih Nijemaca. Međutim, trajanje života na istoku značajno se produžilo od ujedinjenja. Tako danas žene žive jednako dugo dok muškarci na istoku žive nešto kraće.
Tvornička produktivnost na istoku je iznosila 70% produktivnosti na zapadu 1990. i povećala se na samo 72% 2012. što je dijelom posljedica da su neke tvornice na istoku pokupovali biznismeni sa zapada, a oni su namjerno smanjili uspješnost tih tvrtki kako bi obezglavili konkurenciju. Niti jedna od 30 kompanija koje se nalaze na tržištu dionicama nije s istoka. Većina teške industrije i proizvodnih baza se nalazi na zapadu dok su one na istoku daleko manje. Kad se analiziraju autoceste i druga infrastruktura istok danas blista, ali ne u toj mjeri koliko zapad.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
