Prije nekoliko dana proslavljena je 26. obljetnica ponovnog ujedinjenja Njemačke. 3. listopada u Saveznoj Republici Njemačkoj obilježava se kao državni praznik, tj. Dan njemačkog jedinstva. Tog datuma 1990. Zapadna i Istočna Njemačka su prestale postojati i ujedinile se u jedinstvenu Njemačku. Jednako tako prestala je podjela Berlina i prijestolnica je opet postala cjelovita. Danas nakon više od četvrt stoljeća od tih sudbonosnih događaja može se razmatrati što je ujedinjenje donijelo zapadnom, a što istočnom dijelu Njemačke.
Zapravo i danas su podjele vidljive i snažne. Premda granice postoje samo u glavama ljudi one se mogu uočiti na mnogobrojnim poljima od politike, gospodarstva, demografije, odnosa prema migrantima, zdravstvu, obrazovanju, itd. Najslikovitiji primjer podjele je izgled Berlina noću iz svemira. Žuta svjetla osvjetljavaju istočni, a zelena svjetla zapadni dio grada.
Mnogo istočnih Nijemaca (Ossis) osjeća se napuštenim i isključenim iz ekonomskog prosperiteta zapadnih Nijemaca (Wessis). No, neki zapadni Nijemci optužuju njihove sunarodnjake na istoku da se bune, a ne žele prihvatiti promjene i prilagoditi se novim uvjetima. 2014. je 75% istočnih Nijemaca smatralo ujedinjenje Njemačke uspjehom dok je na zapadu ta brojka iznosila samo 50%.
Priljev migrantskog vala u Njemačku je doveo do velikih tenzija i najvećih podjela u društvu. Istočna Njemačka je prihvatila mnogo manje izbjeglica od zapadne, ali upravo na istoku se dogodilo najviše antiimigrantskog nasilja. To nije iznenađujuće budući da je prije 1990. Zapadna Njemačka bila poželjno odredište za mnoge strance, popularne gastarbajtere, iz Jugoslavije, Turske, Grčke i sl. Za razliku od Zapadne, Istočna Njemačka je zadržala veliku etničku homogenost jer je bila uvelike zatvorena za strane radnike. I nakon ujedinjenja zapadni dijelovi Njemačke su puno privlačniji za pridošlice radi veće razvijenosti i više prilika za uspjeh. Na zapadu imigranti čine do 25% stanovništva dok se na istoku ta brojka kreće od 4 do 9%. Nesklonost i sumnjičavost prema migrantima je prvenstveno posljedica izostanka iskustva življenja sa strancima.
Uz to, razumljivo je da izbjeglice nisu dobrodošle na istok kad se zna da upravo u tim krajevima dobro prolazi ekstremno desničarska Nacionalna demokratska stranka (NPD) čije članove često optužuju da glorificiraju Adolfa Hitlera i nacizam. NPD ima značajnu podršku na istoku iako se ona ne vidi toliko na izborima. Pitanje je zašto radikalni desničari imaju potporu na nekadašnjem komunističkom istoku? Logično bi bilo da bude obratno. Odgovor je kompleksan, ali to se svakako može objasniti razočaranjem u komunističku ideologiju koja nije mogla ispuniti svakodnevne potrebe i želje prosječnih građana, poglavito na ekonomskom planu. Nema ništa gore za vlast od praznih polica supermarketa i redova za hranu, piće i druge potrepštine, a upravo to je često bila istočnonjemačka svakodnevica.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
