
Osobni fond za "crne dane": Zašto ga je važno imati, kako ga napraviti, koliki treba biti i na koji način ga braniti od neumoljive inflacije?
Naizgled se čini da je nepotrebno posebno objašnjavati što bi to bio osobni fond za izvanredne situacije koje često nazivamo "crni dani", ali samo naizgled. Da, to je novac koji čuvate "sa strane" u slučaju neke izvanredne situacije, bilo da je riječ o gubitku posla, nekakvoj bolesti, hitnom trošku (recimo na kući ili osobnom automobilu), ali stvar nije tako jednostavna kako se čini, naročito ako želimo optimalno voditi takav osobni fond.
Imamo nekoliko važnih pitanja. Kao prvo, koliki bi to trebao biti iznos? Kao drugo, gdje ga držati?
Očekivano, mišljenja se dosta razlikuju među ekonomistima, ali recimo da generalni savjet nalaže da bi to trebalo biti negdje za oko 3 do 8 mjeseci života, odnosno da imate dovoljno novca da možete pokriti takav period. To znači da u tom periodu morate pronaći novo zaposlenje, u slučaju gubitka posla, ili neki novi način održavanja uz povratak na početak punjenja "crnog fonda".
U slučaju da ne govorimo o gubitku posla nego je riječ o nekakvom izvanrednom trošku fond se možda odmah prazni, ali nadajmo se da je pokrio izvanrednu situaciju. Što pak ako se problemi dogode odjednom? Što ako recimo bolest stiže zajedno s gubitkom prihoda? Za takve situacije postaje sve teže kalkulirati, ali valjalo bi pokušati, ako ništa drugo onda barem zbog psihološkog mira jer osjećaj da vas bilo kakva izvanredna situacija može baciti u ponor može biti veliki teret - odagnati ga samog od sebe neće biti lako pogotovo ako znamo da se doslovno svakog dana ljudi zbog neke izvanredne situacije nađu u takvim problemima da im se život okrene "naopačke", neki čak završavaju na cesti.
Korisno je ponekad pročitati razne sudbine ljudi koji su imali naizgled vrlo normalne živote, čak bi se reklo da su pripadnici srednje klase, da bi zatim preko noći završili na samom dnu. Možda je riječ o dugovima koji su eskalirali, ili za njih nisu bili niti svjesni, možda je uzrok bolest ili pak smrt u obitelji, ili lažno uvjerenje da imaju siguran posao. Puno toga može naglo poći po zlu po pojedinca ili cijelu obitelj.
Svakako možemo pričati i o tome kako se u današnjem sistemu pojedinac nalazi bez neke velike socijalne zaštite ako mu odjednom loše krene, ali nažalost ne izgleda da će se tu nešto promijeniti. Tzv. "zaštitna socijalna mreža" postaje sve rupičastija i slabašnija tako da ljudi potpuno propadaju kroz nju. U takvoj situaciji jedino na koga se mogu osloniti je na sebe same, a fond za crne dane u tom pogledu postaje esencijalan.
Ali kako uopće razmišljati o takvom fondu ako recimo, kao i mnogi u današnjem svijetu, živite "od plaće do plaće"? Niste jedini. Čak i u navodno najbogatijoj zemlji svijeta, SAD-u, ovo je problem ogromnih razmjera. Prema izvještaju njihove centralne banke više od četvrtine Amerikanaca ne bi bilo u stanju pokriti hitan trošak od svega 400 USD (!). Ta brojka pak raste na ogromnih 45% kod nezaposlenih osoba.
Mnogi od njih, nažalost, suočit će se s takvim ili možda i znatno većim troškovima, a takva situacija može im permanentno uništiti život.
Dakle, što učiniti ako još nemate fond za hitne situacije? Odgovor je jednostavan - počnite izdvajati. A što ako pak nemate novaca, odnosno živite "od plaće do plaće"? Savjet je i dalje isti, ali izdvajanje ne mora biti veliko, može biti i apsolutno minimalno, čak i najmanje od najmanjeg što možete izdvojiti, recimo 1. dana u mjesecu, čisto radi stjecanja navike. Gledajte to ovako, čak i uz vrlo mala primanja, da ste zadnjih 20 godina svakog mjeseca izdvajali po 50 kuna svakog 1. u mjesecu danas biste u svom fondu za crne dane imali ukupno 12.000 kuna. Dobro, recimo da je čak i 50 kuna previše, ali da ste izdvajali samo 10 kuna imali bi danas 2.400 kuna. Nije baš neka velika svota, ali za neki hitan popravak ili slučaj, recimo da vam zatreba nova perilica za rublje, bilo bi dovoljno.
No, postoji problem. Pogađate - inflacija. Zamislimo ovakvu situaciju. Recimo da ste odlučili da vaš crni fond mora biti tih 12.000 kuna. Štedjeli ste dugo i do godine 2002. uspjeli ste prikupiti toliko novca. Sretni ste što ste kompletirali svoj fond i sad možete "mirno živjeti" znajući da je taj novac uvijek spreman pomoći ako zatreba. No, to je bilo 2002. godine. Ostavili ste taj novac da "leži", recimo ispod madraca, zaboravivši da na njega svake godine djeluje stopa inflacija. Koliko pak taj novac vrijedi sada, 20 godina kasnije? Pogledajmo. Recimo, za svrhu ovog primjera, da je prosječna inflacija bila oko 3%.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.