Operacija Sinjavino, kolovoz-rujan 1942.
Budući da su se njemačke trupe uspješno probijale istočnom Ukrajinom dalje na istok, tijekom ljeta 1942. Nijemci su započeli planirati nove ofenzive u području Lenjingrada gdje su posljednjih mjeseci očajnički odbijali ruske kontranapade. Jedan cilj je bio uništiti veliki ruski mostobran oko Oranienbauma koji je bio opskrbljivan preko Finskog zaljeva s utvrđenog otoka Kronštadta. Von Mansteinova 11. Armija sa šest divizija je bila premještena s Krima zajedno s masivnim opsadnim topovima Dora, Gamma i Karl kako bi pomogla smrskati Kronštadt i možda Lenjingrad također. Pri kraju srpnja 1942. to je postala Operacija Nordlicht. 23. kolovoza, Hitler je dao neuobičajenu odluku, tj. dozvolio je Mansteinu da čini što god hoće s ciljem povezivanja s Fincima i uništenja Lenjingrada. Rusi su jasno naslutili njemačke namjere. Stavka je naredila ponovnu uspostavu Fronta Volhov pod zapovjedništvom Kirila Mereckova i Lenjingradskog Fronta sada pod zapovjedništvom Leonida Govorova kako bi se preduhitrio njemački napad i ako je moguće razbila opsada grada.
Ovaj pokušaj razbijanja 'željeznog prstena' je stigao manje nakon dva mjeseca od uništenja 2. Armije iako je postrojba ponovo osnovana. Glavna ofenziva je trebala započeti 28. kolovoza, samo pet dana nakon što je Manstein bio kod Hitlera i primio zapovijedi, no Govorov je dobio zapovijed da osigura mostobrane preko Neve prije toga, točnije 19. kolovoza.
Govorovljevi početni napadi izvan Lenjingrada su propali, ali su uspjeli odvratiti Nijemce. Glavna ruska napadačka postrojba je bila 8. Armija, dio Mercekovljevog Volhov Fronta, pod zapovjedništvom major-generala Filippa Starikova. Ona je napala u 2 sata i 10 minuta 27. kolovoza probivši se između dvije njemačke pješačke divizije i brzo oslobađajući Tortolovo. Do 31. kolovoza bila je samo sedam kilometara udaljena od rijeke Neve. Nijemci su mogli vidjeti što Rusi namjeravaju i bili su uplašeni da bi Operacija Nordlicht mogla biti ometena. Dvije divizije Wehrmachta su bile premještene s planiranih položaja kako bi odbile ofenzivu Sinjavino i Hitler je također premjestio 3. Brdsku diviziju koja je premještena iz Norveške u Finsku morem.
Do 12. rujna četiri divizije izdvojene za konačni napad na Lenjingrad su bile premještene a nacistički vođa je bio bijesan radi 'užasnog razvoja' situacije. U međuvremenu, Mereckov je nagomilavao unutra više postrojbi kako bi održao 8. Armiju i uspio probiti put za njeno izvlačenje uključujući većinu ponovo osnovane 2. Armije. Iako je Stavka naredila ruskim trupama da se povuku na startne pozicije 12. rujna one su uspjele pokvariti Hitlerove planove. Ogorčeni Führer naredio je Mansteinu da sredi situaciju.
Opet su Nijemci koristili 'obrambena kliješta', napadajući sa sjevera i juga prema Gaitolovu kako bi se presjekao prednji dio ruskih snaga koje su došle blizu Nevi. Još jednom, džep, Sinjavino džep je bio kreiran. Njemačka obrambena kliješta su se zatvorila oko Gaitolova 25. rujna uhvativši u klopku većinu 8. i 2. sovjetske armije. 29. rujna Mereckov je naredio ostacima svojih snaga da se povuku. Tražio je dozvolu da pokrene još jednu ofenzivu, ali su mu rekli 'ne'. Dva sovjetska fronta izgubila su 114 000 vojnika uključujući 40 085 mrtvih. Ipak i Nijemci su pretrpjeli 26 000 žrtava. Premda se gubitak većine od dvije armije (uključujući 2. Armiju po drugi put) može čini neobazrivim, Operacija Sinjavino, koja čak nije zapisana posebno u ruski dnevnik operacija, frustrirala je i omela njemačke nade da bi mogli zauzeti Lenjingrad.
Sinjavino ofenziva, kolovoz-rujan 1942.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
