U Drugom svjetskom ratu bilo je mnogo tragedija i patnji. Američko bacanje atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki je u jednoj noći ubilo desetke tisuća ljudi, a stotine tisuća unesrećilo za čitav život. U Dresdenu je u veljači 1945. u dvije noći ubijeno oko 25 tisuća muškaraca, žena i djece. Kod Staljingrada je 23. kolovoza 1942. poginulo oko 40 tisuća ljudi. Tragediju predstavlja i munjeviti zračni napad na London i razaranje Coventryja gdje je samo u jednoj noći poginulo 700 ljudi. Nacistički logori su mučili i ubijali nepoćudne ljude na dotad neviđeno sofisticirane načine. U antipartizanskim operacijama Wehrmachta i SS-a u Ukrajini i Bjelorusiji su stradavala cijela sela i obitelji, često bez razloga.
Međutim, opsada Lenjingrada u kojoj je poginulo više od milijun ljudi je nešto sasvim posebno. Lenjingrad ne predstavlja samo veliku tragediju već i veliku oružanu bitku. Od 8. rujna 1941. do 27. siječnja 1944. vodila se najduža opsada jednog velikog više milijunskog grada u Drugom svjetskom ratu, a to je uostalom i jedna od najvećih vojnih opsada u povijesti čovječanstva. Definitivno, najznačajnija.
U rujnu 1941. njemačka vojska je zajedno s Fincima odrezala od svijeta gotovo tri milijuna ljudi i osudila ih na strah, teror, izgladnjivanje, patnju ili jednostavnije formulirano: pakao na zemlji. No, građani stare ruske prijestolnice sve su izdržali da bi na kraju pobijedili okupatora. Ovo je velika priča o jednoj od najvećih bitaka Drugog svjetskog rata u kojoj su Wehrmacht i Crvena armija pokazali sve što su znali, ali i priča o hrabrosti i požrtvovnosti Lenjingrađana.
Lenjingrad prije rataGrad smješten na rijeci Nevi, na vrhu Finskog zaljeva, na Baltičkom moru osnovan je od strane ruskog cara Petra Velikog 27. svibnja 1703. pod imenom Sankt-Peterburg. 1914. ime je promijenjeno u Petrograd, a 1924. u Lenjingrad, da bi 1991. vraćeno izvorno ime St. Peterburg. Između 1713. i 1728. i od 1732. do 1918. St. Peterburg bio je glavni grad Rusije. Nakon Oktobarske revolucije, 1918. središnja vladina tijela su se preselila u novu prijestolnicu Moskvu.
S kejevima na Nevi, mostovima, Zimskom palačom, Ermitražom, desecima palača, Admiralitetom, Isaakovskim soborom, Brončanim konjanikom (znamenitim kipom Petra Velikog), Nevskim prospektom, Ljetnim vrtovima i kanalima s njihovim svinutim granitnim mostovima, bio je i ostao jedan od najljepših gradova na svijetu. Često je nazivan Venecijom sjevera. Tijekom dva stoljeća nije bio samo ruska prijestolnica već i njezino najveće kulturno središte. Nijedan ruski grad nije imao toliko književnih udruženja kao Petrograd. Puškin, Gogolj, Dostojevski, Inokentij Anenski, Blok i Ana Ahmatova, a to su samo neki najvažniji, nikada ne bi bili ono što jesu da nije bilo tog nezaboravnog grada. Puškinu tako blistav u svojoj veliči...
Međutim, opsada Lenjingrada u kojoj je poginulo više od milijun ljudi je nešto sasvim posebno. Lenjingrad ne predstavlja samo veliku tragediju već i veliku oružanu bitku. Od 8. rujna 1941. do 27. siječnja 1944. vodila se najduža opsada jednog velikog više milijunskog grada u Drugom svjetskom ratu, a to je uostalom i jedna od najvećih vojnih opsada u povijesti čovječanstva. Definitivno, najznačajnija.
U rujnu 1941. njemačka vojska je zajedno s Fincima odrezala od svijeta gotovo tri milijuna ljudi i osudila ih na strah, teror, izgladnjivanje, patnju ili jednostavnije formulirano: pakao na zemlji. No, građani stare ruske prijestolnice sve su izdržali da bi na kraju pobijedili okupatora. Ovo je velika priča o jednoj od najvećih bitaka Drugog svjetskog rata u kojoj su Wehrmacht i Crvena armija pokazali sve što su znali, ali i priča o hrabrosti i požrtvovnosti Lenjingrađana.
Lenjingrad prije rataGrad smješten na rijeci Nevi, na vrhu Finskog zaljeva, na Baltičkom moru osnovan je od strane ruskog cara Petra Velikog 27. svibnja 1703. pod imenom Sankt-Peterburg. 1914. ime je promijenjeno u Petrograd, a 1924. u Lenjingrad, da bi 1991. vraćeno izvorno ime St. Peterburg. Između 1713. i 1728. i od 1732. do 1918. St. Peterburg bio je glavni grad Rusije. Nakon Oktobarske revolucije, 1918. središnja vladina tijela su se preselila u novu prijestolnicu Moskvu.
S kejevima na Nevi, mostovima, Zimskom palačom, Ermitražom, desecima palača, Admiralitetom, Isaakovskim soborom, Brončanim konjanikom (znamenitim kipom Petra Velikog), Nevskim prospektom, Ljetnim vrtovima i kanalima s njihovim svinutim granitnim mostovima, bio je i ostao jedan od najljepših gradova na svijetu. Često je nazivan Venecijom sjevera. Tijekom dva stoljeća nije bio samo ruska prijestolnica već i njezino najveće kulturno središte. Nijedan ruski grad nije imao toliko književnih udruženja kao Petrograd. Puškin, Gogolj, Dostojevski, Inokentij Anenski, Blok i Ana Ahmatova, a to su samo neki najvažniji, nikada ne bi bili ono što jesu da nije bilo tog nezaboravnog grada. Puškinu tako blistav u svojoj veliči...
