Oči svijeta uprte su u Korejski poluotok, spekulira se hoće li izbiti rat, hoće li netko nekoga preventivno napasti, čija je retorika ratobornija i kakvi su stvarno stavovi svih uključenih aktera. No, mnogo toga što danas gledamo zapravo je nekakva repriza, ili "remake", situacije koja se već jednom dogodila - akteri su bili slični kao i današnji, a ishod te priče može nam pomoći da bolje razumijemo današnju (ili barem uočimo kako se neke stvari zaista ponavljaju, u neku ruku).
Naime, ono što je danas Sjeverna Koreja - prijetnja koja posjeduje i dodatno razvija svoje nuklearne bombe - prije pola stoljeća bila je Kina. Baš kao što SAD danas razmatra "sve opcije" kako zaustaviti Sjevernu Koreju, isto su činili i sredinom 60-ih kada je riječ o Kini koja je svoju prvu atomsku bombu testirala 16. listopada 1964.
Nije lako nadjačati Trumpovu retoriku i njegove prijetnje "totalnim uništenjem" Sjeverne Koreje, no u prethodnom scenariju s Kinom predsjednik u Bijeloj kući bio je John F. Kennedy i imao je slične planove, možda i konkretnije, o preventivnom ratu.
I baš kao i Trump Kennedy je također krenuo s dva plana u obračunavanje s Kinom. Na stolu su bile diplomatska i vojna opcija. Krenulo se prvo s diplomacijom, kao i danas, a pristup je zapravo identičan kao i aktualni samo s malo drugačijim akterima. Naime, kako Trump danas snubi Kinu da im se pridruže u vršenju pritiska na Sjevernu Koreju tako je i tada Kennedy nastojao pridobiti Rusiju na svoju stranu kako bi se zaustavilo Kinu.
Imao je Kennedy razloga vjerovati da bi tadašnji sovjetski lider, Nikita Hruščov (naslijedio je Staljina nakon njegove smrti 1953. i pokrenuo velike promjene, uključujući i proces de-staljinizacije SSSR-a), mogao biti dobar partner u zaustavljanju atomske Kine. Naime, još 1955. SSSR je predložio zabranu daljnjeg testiranja atomskog oružja, a u njihov neformalni moratorij 1958. uključile su se i SAD i Britanija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
