Moderna geopolitika je zanimljiva, nepredvidiva, puna zaokreta i obrata a često nemoguće postane mogućim. Na prvom mjestu su interesi i dobit koja može biti politička, gospodarska, a često prevladavaju upravo financijski interesi. Potezi koji su motivirani ideologijom i svjetonazorskim opredjeljenjima postali su sve veća rijetkost.
Cijelom svijetu ostali su urezani u pamćenje trenuci kada su američki vojnici krajem 2003. uhvatili tadašnjeg iračkog vođu Saddama Husseina dok se skrivao poput beskućnika u nekoj rupi blizu Tikrita. Uslijedilo je suđenje, a tri godine nakon toga i brutalna uznemirujuća egzekucija pred tv-kamerama što je dovelo do toga da si je nekoliko dječaka diljem svijeta oduzelo život dok su oponašali vješanje koje su vidjeli na televiziji.
Međutim, premda je Hussein uhapšen i pogubljen kao zadnji bijednik nije uvijek bilo tako. Dapače, on je desetljećima bio "američki čovjek" koji je provodio američku politiku na Bliskom istoku i za to je bio bogato nagrađivan. Treba naglasiti kako je Saddam Hussein bio poznata osoba krugovima unutar CIA-e i Pentagona još u davnim vremenima. Dvije strane su tajno surađivale od 1959. kada je te godine CIA regrutirala 20-godišnjeg Husseina u grupu plaćenih agenata unajmljenih da likvidiraju tadašnjeg iračkog premijera Abd al-Karima Kasima iz razloga zato što on nije htio "surađivati".
Taj tim to nije proveo u djelo, ali od toga trenutka CIA je u tajnosti "odgajala" Husseina omogućavaju mu smještaj, financiranje i obuku. Obrambena obavještajna služba Pentagona (DIA) i CIA su dodatno ojačale svoje veze s Husseinom na početku Iransko-iračkog rata u rujnu 1980. Upravo 1979. Saddam je postao formalni vođa Iraka iako je imao važnu ulogu od revolucije 1968. kada je njegova Baas stranka došla na vlast.
Idejni kreator politike potpore Saddamovu Iraku tijekom posljednjih mjeseci mandata predsjednika Jimmyja Cartera bio je Zbigniew Brzezinski. On je ujedno bio i Carterov savjetnik za nacionalnu sigurnost i stari prijatelj Davida Rockefellera. Tadašnji viši član Vijeća za nacionalnu sigurnost Howard Teicher napisao je: "Brzezinski je ustrajao u tome da bi se ispravnom kombinacijom nagovaranja Irak mogao odvratiti od utjecaja Moskve. Ohrabren represivnim mjerama prema iračkoj komunističkoj partiji, i vjerojatno vjerujući da bi se Irak, baš kao i Egipat nakon Listopadskog rata 1973. mogao pridobiti za američku politiku, Brzezinski je zaključio da je Irak spreman preuzeti ulogu Irana kao glavnog stupa stabilnosti u Perzijskom zaljevu. Iako je ta zamisao bila tajna gotovo skoro godinu dana, u proljeće 1980. Brzezinski i ostali u vladi i medijima počeli su javno isticati da je Irak logični nasljednik Irana kao dominantne vojne sile Perzijskog zaljeva... U travnju je Brzezinski na nacionalnoj televiziji izjavio da ne vidi nikakvo fundamentalno neslaganje u interesima SAD-a i Iraka."
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
