Petog srpnja u Grčkoj je održan referendum koji će i dalje ostati najsvjetlija točka otpora grčkog naroda prema brutalnim mjerama štednje. No, nije prošlo čak niti 24 sata od te trijumfalne pobjede i glas "NE" je postao glas "DA". Već idući dan, svega nekoliko sati nakon što su tisuće slavile na trgu Syntagma vjerujući da su postigli povijesnu pobjedu, vrh grčke ljevičarske Vlade žurno je nudio EU liderima i kreditorima nove prijedloge, nove mjere štednje.
Mnogo puta u povijesti su vlasti izdale volju naroda, no teško je u cijeloj povijesti naći primjera da je volja naroda izdana tolikom brzinom i efikasnošću. Tsipras je odmah nakon što je grčki narod mjere štednje odbacio - ponudio nove mjere štednje. Dakako, predstavnici Trojke i EU lideri na čelu s njemačkom kancelarkom Merkel, jasno su vidjeli da imaju posla s vrlo očajnim premijerom jedne zemlje u kojoj zatvorene banke podižu tenzije iz sata u sat. Napravili su točno ono što bi svaki iskusni pregovarač u takvoj situaciji napravio - stisnuli su ga, tražili su još, a jučer ujutro su i dobili još.
Grčka je do jučer imala borbenu šansu kao niti jednu druga zemlja, ali je prokockala povijesnu priliku i sada je postala ekonomska kolonija, točno ono za što je već godinama bila i predviđena. Tsipras se ili prepao puta u nepoznato ili je od početka bio nespreman i bez volje da zemlju povede na takav put. Pred sobom je imao, doslovno pred sobom, radikalizirani narod. Narod u kojem se broj ljudi koji pate od depresije od 2010. do 2014. povećao za 270%, a broj samoubojstava čak 35%.
Ne samo da je taj narod bio spremna za "put u nepoznato" (odnosno odbacivanje diktata Trojke) već je i mislio da se na tom putu već nalazi. Naročito su to mislili 5. srpnja kada su u ogromnom broju glasali za odbacivanje mjera štednje (preko 61%).
Što je Tsipras očekivao, poraz vlastite inicijative? Možda. Teško je reći što je Tsipras očekivao, što mu se vrtjelo po glavi i što bi netko drugi napravio na njegovom mjestu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
