Najjači vojno-politički blok Zapada, Organizacija sjevernoatlantskog ugovora NATO/OTAN je na svom redovitom summitu otvorio dvije glavne teme razgovora: trošenje na obranu i uloga saveza u borbi protiv terorizma. Ali obje teme su zapravo pokazale koliko je NATO postao vojno beznačajan i koliko se unutar Saveza počelo pričati o političkim pitanjima. Rasprave o vojnim i sigurnosnim strategijama rijetko se događaju na najvišim razinama, a članovi saveza više ne dijele zajedničke interese kao što su ih nekoć imali. To je evidentno iz broja članica koje više nemaju prioritet kupovine nove opreme i trošenja na obranu. U drugačijim uvjetima, Amerikanci priželjkuju europsku kolektivnu vojnu sposobnost koja bi bila jednaka barem polovici američke vojne sposobnosti. U Washingtonu se od biranja Donalda Trumpa jasno ukazuje da je nepravedno da Amerika troši više od 70 posto NATO-ovih obrambenih troškova, dok SAD čine samo 48 posto sveukupnog BDP-a Saveza.
Zato je u Bruxellesu Trump govorio o svojim željama za europsko povećanje doprinosa i sposobnosti. Europljani su se opravdali da troše manje na obranu, ali da to ne znači da ne ulažu u Savez. Svaka strana gleda na ovo pitanje iz svog kutka. Dok Amerikanci Savez shvaćaju i dalje stožerom vojnih aktivnosti, Europljani su preseljenjem glavnog stožera u novu zgradu u Bruxellesu pokazali da se težište organizacije premješta u čisto političke vode. Uz to, svaka zemlja drugačije shvaća geopolitičku stvarnost i potrebu trošenja na obranu. Mogu se složiti oko širokih političkih izjava, ali ne i oko specifičnih planova. U Portugalu zasigurno imaju drugačije ideje o obrambenim pitanjima nego u Bugarskoj, a takvih dueta ima napretek.
I opet se gleda na sam začetak Saveza kao odgovor na mnogobrojna pitanja. NATO je nastao u Hladnom ratu s jednim zajedničkim ciljem zaštite zapadne Europe od sovjetske prijetnje. Sada Savez nema zajedničkog neprijatelja i teško je doći do lakog dogovora oko kupovine vojne opreme i oružja. Zemlje članice poimaju različite razine prijetnji i zbog toga se trošenje na obranu razlikuje od zemlje do zemlje, pri čemu neke od njih uopće ne vide obranu kao prioritet. Podjednako se to tiče i borbe protiv terorizma. Nakon napada 11. rujna, američke vlade su inzistirale da NATO članice doprinose američkim protuterorističkim mjerama. Ali, Francuska i Njemačka (kao i Rusija) nisu podržali Amerikance prilikom napada na Irak. Prva Obamina vlada je tražila članice povećanje broja trupa u Afganistanu za borbu protiv talibana. To su učinili samo Velika Britanija, Poljska, Rumunjska, Češka i Albanija. Ostali su odbili Obamin zahtjev. I ovdje postoji raskorak u viđenju protuterorističkog djelovanja. Za Europljane, prioritet je obrana od terorizma u Europi, dok je za Amerikance to borba u zemljama Bliskog istok...
Zato je u Bruxellesu Trump govorio o svojim željama za europsko povećanje doprinosa i sposobnosti. Europljani su se opravdali da troše manje na obranu, ali da to ne znači da ne ulažu u Savez. Svaka strana gleda na ovo pitanje iz svog kutka. Dok Amerikanci Savez shvaćaju i dalje stožerom vojnih aktivnosti, Europljani su preseljenjem glavnog stožera u novu zgradu u Bruxellesu pokazali da se težište organizacije premješta u čisto političke vode. Uz to, svaka zemlja drugačije shvaća geopolitičku stvarnost i potrebu trošenja na obranu. Mogu se složiti oko širokih političkih izjava, ali ne i oko specifičnih planova. U Portugalu zasigurno imaju drugačije ideje o obrambenim pitanjima nego u Bugarskoj, a takvih dueta ima napretek.
I opet se gleda na sam začetak Saveza kao odgovor na mnogobrojna pitanja. NATO je nastao u Hladnom ratu s jednim zajedničkim ciljem zaštite zapadne Europe od sovjetske prijetnje. Sada Savez nema zajedničkog neprijatelja i teško je doći do lakog dogovora oko kupovine vojne opreme i oružja. Zemlje članice poimaju različite razine prijetnji i zbog toga se trošenje na obranu razlikuje od zemlje do zemlje, pri čemu neke od njih uopće ne vide obranu kao prioritet. Podjednako se to tiče i borbe protiv terorizma. Nakon napada 11. rujna, američke vlade su inzistirale da NATO članice doprinose američkim protuterorističkim mjerama. Ali, Francuska i Njemačka (kao i Rusija) nisu podržali Amerikance prilikom napada na Irak. Prva Obamina vlada je tražila članice povećanje broja trupa u Afganistanu za borbu protiv talibana. To su učinili samo Velika Britanija, Poljska, Rumunjska, Češka i Albanija. Ostali su odbili Obamin zahtjev. I ovdje postoji raskorak u viđenju protuterorističkog djelovanja. Za Europljane, prioritet je obrana od terorizma u Europi, dok je za Amerikance to borba u zemljama Bliskog istok...