Ozračje u Rusiji
Kad se saznalo da je njemačka ofenziva započela, u Moskvi je zavladala strahovita napetost. Tu vijest je objavio novinski list Crvena zvijezda u članku koji je odisao nacionalizmom:
'Naši očevi i djedovi podnijeli su sve žrtve kako bi spasili svoju Rusiju, svoju domovinu. Naš narod nikad neće zaboraviti Minjina, Požarskog, Suvorova i Kutuzova i ruske partizane iz 1812. Ponosni smo pri pomisli da u našim žilama teče krv naših slavnih predaka i mi ih moramo biti dostojni...'
U samom srcu Rusije, u zavičaju Turgenjeva, vodila se i bitka kod Kulikova (u kojoj je knez Dmitrij Donskoj 1380. porazio Tatare) o čijem je ishodu toliko toga ovisilo. Već prvog dana bitke postalo je jasno da je Njemačka u bitku ubacila goleme snage i da one trpe gubitke kojima nema presedana, a ne dobivaju mnogo zauzvrat. Priopćenje prvog dana borbi je glasilo:
'Od jutros se naše jedinice žilavo bore protiv snažne neprijateljske pješadije i tenkova što napreduju u sektorima Orela, Kurska i Belgoroda. Neprijateljske snage podržavaju mnogi zrakoplovi. Svi su napadi odbijeni s teškim gubicima kod neprijatelja, a malobrojne njemačke jedinice samo su mjestimično uspjele neznatno prodrijeti u naše obrambene linije. Prvi izvještaji pokazuju da su naše jedinice onesposobile ili uništile 586 neprijateljskih tenkova i oborile 203 neprijateljska zrakoplova. Borbe se nastavljaju.'
Zemlja je bila oduševljena brojem od 586 tenkova jer se takvo nešto dotad nikad nije zbilo u jednom danu. Takav je osjećaj nastao u Londonu u jeku bitke za Britaniju kada je objavljeno da je u jednom danu oboreno 280 njemačkih zrakoplova. 6. srpnja se u priopćenju opet govorilo o neznatnom ruskom povlačenju. Broj uništenih tenkova je bio 433, a zrakoplova 111. Sedmoga je opet bilo 520 tenkova i 111 zrakoplova. Osmoga su Rusi već poduzimali protunapade, a njemački su gubici tog dana iznosili 303 tenka i 161 zrakoplov.
Devetoga je tjeskobi, koja je trajala četiri dana, došao kraj. Nakon onih 586 tenkova ta tjeskoba više i nije bila tako intenzivna. 'Tigrovi u plamenu' bio je naslov izvještaja s fronta, a objavljene su i izjave zbunjenih Nijemaca o 'pokolju među njemačkom vojskom kakav još nikad nisu doživjeli'. Navedene su riječi njemačkog podnarednika koji se borio u području Belgoroda: 'Naše se medicinsko osoblje nije moglo pobrinuti za sve ranjenike. Jedan bolničar mi je rekao da prihvatna stanica izgleda kao klaonica'.
Sovjetska posada ispituje uništeni njemački Tiger tenk
Tenkovski marš
6. srpnja Staljin je osobno telefonirao zapovjedniku 5. Gardijske tenkovske armije, generalu Pavelu Rotmistrovu kako bi naredio prodor prema Prohorovki, naporni trodnevni marš duži od 370 km. Bio je rođendan Rotmistrova i večera je održana. Kad su njegovi gosti stigli na stolu su zatekli vojne karte, a ne hranu i piće. Rotmistrov je pripremio detalje marša. Zdravica u čast njegovog zdravlja je priređena od pjenušca zaplijenjenog od jedne njemačke jedinice, i u 1.30 h ujutro 7. srpnja, 5. Gardijska tenkovska armija je započela pokret.
Putovanje je bilo naporno.Vojska se morala kretati danju i noću unatoč prijetnji koju su predstavljali njemački Ju-87 strmoglavi bombarderi naoružani s posebnim oružjem za uništavanje tenkova koje je nanosilo veliku štetu sovjetskom oklopu. Sovjetski zrakoplovi su letjeli iznad povorke kako bi rastjerivali njemačke zrakoplove. Rotmistrov je putovao zajedno sa svojim osobljem u kamionima koji su služili kao privremeni štab, kontrolirajući sve svoje trupe radijom dok su se kretali prema bojištu. Zapovjednik rezervnog fronta, general Konjev, nalazio se u zrakoplovu na sigurnoj udaljenosti kako bi promatrao pojačanja u pokretu. To je bilo prvi put da se cijela tenkovska armija kretala snagom svojih motora a ne željeznicom.
Uvjeti su se uskoro pogoršali. Vrućina je bila nesnošljiva već u osam sati ujutro. Beskrajna rijeka vozila dizala je gust dim koji je zasuo vojnike, vozila i konje kao u nekom čađavom filmu. Ali nije bio film, bila je to surova stvarnost. Vojnici su uskoro bili natopljeni znojem i izmoreni žeđu. Pokazalo se da se radi o izvanrednom ispitu robusnosti i izdržljivosti sovjetskih oklopa. Iznenađujuće je da je tek nekoliko njih izgubljeno usprkos grubom terenu i prašini. Kad je armija bila zaustavljena 9. srpnja, 90-ak kilometara od crte bojišta, još uvijek je bila netaknuta borbena sila. Tog dana je Rotmistrov naredio postavljanje svojih trupa na borbene položaje i preostalu udaljenost do fronta su morali proći bez zaustavljanja. 10. srpnja iscrpljene trupe su stigle na bojište.
Rotmistrovu je bilo naređeno da se pripremi za veliku tenkovsku bitku, ali on nije imao pojma o čemu se zapravo radi. Protiv superiornih Tiger tenkova i Ferdinand pokretnih topova bilo mu je naređeno da koristi svoje T-34 tenkove u borbi 'prsa na prsa'. Veća manevarska sposobnost T-34 tenkova dopustila im je da napadaju njemačke tenkove s bočnih strana i straga gdje je s bliske razdaljine znatna šteta mogla biti nanesena. Dva dana su provedena namještajući artiljeriju i premazivajući i pripremajući tenkove.
Njemački pritisak nalazio se zapadno i istočno od Prohorovke i očajnički napori su poduzimani da se zadrže bokovi i spriječi njemački prodor prije nego što rezervna armija bude spremna za djelovanje. Žukov je naredio deset pukovnija artiljerije da namjeste pozicije oko centra mjesta kako bi efikasno mogle ciljati njemački oklop. Staljin je naredio Vasiljevskom, zapovjedniku stožera Crvene armije, da preuzme zapovjedništvo bitke osobno. Ujutro 12. srpnja dvije ogromne tenkovske sile suočile su se jedne s drugom: 850 sovjetskih tenkova protiv više od 600 njemačkih - najveća tenkovska bitka cijeloga rata.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
