Odluka je američkog predsjednika Donalda Trumpa da za svoju prvu vanjskopolitičku destinaciju izabere Saudijsku Arabiju, što svakako odražava važnost koju nova američka vlada pridaje odnosima sa saudijskim dvorom, i zemljom koja je poznata po nafti, vehabizmu, totalitarnoj monarhiji, strahovitom kršenju ljudskih prava i koja trenutačno predsjedava odborom za ljudska prava u UN-u. Velike pripreme u Saudijskoj Arabiji događaju se za održavanje američko-islamskog-arapskog summita 21. svibnja u Rijadu, a Trump je poseban gost. U međuvremenu je 7. svibnja saudijski prijestolonasljednik i ministar unutarnjih poslova princ Mohamed bin Najef u Džedi dočekao američkog ministra domovinske sigurnosti Johna Kellya i savjetnika predsjednika Trumpa za protuteroristička djelovanja Thomasa Bosserta kako bi se raspravilo o zajedničkim interesima po pitanju sigurnosti i borbe protiv terorizma.
Amerikanci očekuju da se Saudijci više pobrinu za sprječavanje terorizma i ekstremizma te preporučuju da se stvore novi oblici suradnje i potpore među muslimanskim zemljama u cilju borbe protiv terorizma, ekstremizma i nasilja. Borba protiv radikalizma temeljenom na religijskom identitetu je očito važna Trumpu, jer je za svoje prvo putovanje izvan zemlje odlučio posjetiti čelna mjesta tri monoteističke religije: Saudijsku Arabiju za islam, Izrael za židovstvo i Vatikan za kršćanstvo. U Rijadu će Trump održati tri ključna sastanka, jedan s kraljem, drugi s vođama Vijeća za zaljevsku suradnju (GCC) i treći s arapskim i muslimanskim liderima. Mnogi među njima iščekuju čuti da li je Trump preokrenuo svoje mišljenje o tome da Saudijska Arabija ne izvršava svoj udio obrane od terorizma. Ovaj 'povijesni' susret međutim neće ugostiti čelnike velikih i važnih regionalnih država.
Odnosi Amerike i Saudijske Arabije započeli su za vrijeme Franklina D. Roosevelta. On je pozvao dvojicu sinova osnivača kraljevine Abdulaziza ibn Sauda, prinčeve Fajsala i Halida (obojica su kasnije postali kraljevi) u Bijelu kuću 1943. kako bi se dogovorili temeljni oblici američko-saudijskih odnosa. Roosevelt je već te godine, u jeku Drugog svjetskog rata, spoznao geostrateški i geoenergetski potencijal Arabijskog poluotoka i bio je spreman na ustupke plemenskom društvu koje se malo promijenilo u
minulim stoljećima. Na samo Valentinovo 1945. Roosevelt se susreo s Ibn Saudom na palubi američkog broda USS Quincy u Sueskom kanalu, baš nakon susreta na Jalti. Postoje zapisi kako se američki predsjednik pripremio za taj susret, brižljivo pazeći na hranu a i svoju kćer je poslao u shopping u Kairo da se ne bi nešto izjalovilo u muško-ženskim odnosima. U razgovorima o strateškoj suradnji Roosevelt je zatražio kraljevu potporu za stvaranje židovske države u Palestini, što je saudijski monarh glatko odbio i predložio da se takva država stvori u Njemačkoj, koja je kriva za holokaust. Roosevelt nikad više nije pitao kralja za potporu Židovima. Još jedan kuriozitet jest da je Roosevelt ovdje lukavo pobijedio Churchilla. Slavni britanski premijer također se susreo s Ibn Saudom u Kairu, pri čemu je uobičajeno pušio cigare i pio alkohol. Kralju se zgadio i Britanci su izgubili vrijednu ulaznicu u Rijad.
Prvi američki predsjednik koji je ikad posjetio Saudijsku Arabiju bio je Richard Nixon. Došao je u posljednjim danima svoje predsjedničke karijere, očajnički tražeći neki diplomatski prodor koji bi ga spasio od izglasavanja nepovjerenja. Primio ga je kralj Fajsal upravo nakon što je završio naftni embargo 1973. koji je poslao zapadni svijet u recesiju i pokazao da Saudijci znaju koliko su moćni putem fosilnih goriva. Umjesto nekog dobitka, Nixon je samo zaradio lekciju Fajsala o zločinima cionizma i potrebi povratka Istočnog Jeruzalema pod palestinsku upravu i islamski zakon. Nixon je skršen otišao iz Rijada.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
