Već mjesecima u Americi su u tijeku izborne kampanje demokratskih i republikanskih kandidata za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. U izbornim kampanjama koje uključuju skupove, debate, forume i brojne druge aktivnosti govori se o svemu i svačemu. Hillary Clinton, Bernie Sanders, Donald Trump i drugi, natječu se u potrazi za originalnošću kako bi napravili prednost pred rivalima. Izborne kampanje su bogate atraktivnim sadržajima.
Ipak, veliku prednost u programima kandidata imaju unutarnjopolitičke teme jer prosječne Amerikance malo zanima vanjska politika. Teme o kojima se najviše priča su: zdravstvo, obrazovanje, socijalna sigurnost, problemi u gospodarstvu, banke, vojska, oružano nasilje, imigracija, klimatske promjene i sl.
Takve unutarnje teme imaju primat jer izravno utječu na svakodnevni život građana. Puno manje se priča o vanjskoj politici. Koliko god za globalnu populaciju bila važna vanjska politika supersile SAD-a, ona nije pretjerano bitna prosječnim Amerikancima koji ne mogu poistovjetiti svoj život s vanjskopolitičkim uspjesima ili debaklima svoje zemlje.
Vanjska politika je u drugom planu ali zbog dugog i iscrpnog karaktera kampanje, kandidati imaju dosta prostora da iskažu svoja mišljenja o ključnim geopolitičkim temama. Najviše se priča o državama s kojima Sjedinjene Države imaju blago rečeno zategnute odnose ili se radi o žarištima globalnih previranja. Na meniju predsjedničkih kandidata su: Kuba, Iran, Sirija, Kina, Ukrajina, Sjeverna Koreja... i naravno Rusija.
Rusija je druga najmoćnija svjetska sila nakon Amerike - prvi i glavni rival i konkurent Washingtonu. Stoga je sasvim razumljivo da će upravo odnos prema Rusiji u velikoj mjeri odrediti cjelokupnu vanjsku politiku novoga američkog predsjednika. Odnos prema Ruskoj Federaciji i njezinom predsjedniku Vladimiru Putinu može utjecati na izborne rezultate pojedinih kandidata.
Skoro pola stoljeća Hladnog rata između Amerike i Rusije ušlo je u sve pore američkog društva. Nakon kratkog perioda Drugog svjetskog rata u kojem je Rusija bila pozitivno portretirana u Americi, u drugoj polovici 20. stoljeća Rusija je u Americi postala sinonim za drugi politički pol. Pol koji je predstavljao prijetnju, negativnost, a ponekad, u vrijeme Ronalda Reagana, čak i 'carstvo zla'.
Pogoršanjem američko-ruskih odnosa zbog ukrajinske i bliskoistočne krize, odnos prema Rusiji i njenom predsjedniku postala je američka dnevnopolitička tema na kojoj se mogu dobivati i gubiti dragocjeni bodovi. Budući da se trenutno održavaju demokratski i republikanski predizbori, prvo treba komparirati 'rusku politiku' među demokratima, a zatim među republikancima pa tek onda donijeti konačne zaključke takvih stavova.
Treba početi s demokratima jer od njih se očekuje 'mekši' stav u vanjskoj politici pošto...
Ipak, veliku prednost u programima kandidata imaju unutarnjopolitičke teme jer prosječne Amerikance malo zanima vanjska politika. Teme o kojima se najviše priča su: zdravstvo, obrazovanje, socijalna sigurnost, problemi u gospodarstvu, banke, vojska, oružano nasilje, imigracija, klimatske promjene i sl.
Takve unutarnje teme imaju primat jer izravno utječu na svakodnevni život građana. Puno manje se priča o vanjskoj politici. Koliko god za globalnu populaciju bila važna vanjska politika supersile SAD-a, ona nije pretjerano bitna prosječnim Amerikancima koji ne mogu poistovjetiti svoj život s vanjskopolitičkim uspjesima ili debaklima svoje zemlje.
Vanjska politika je u drugom planu ali zbog dugog i iscrpnog karaktera kampanje, kandidati imaju dosta prostora da iskažu svoja mišljenja o ključnim geopolitičkim temama. Najviše se priča o državama s kojima Sjedinjene Države imaju blago rečeno zategnute odnose ili se radi o žarištima globalnih previranja. Na meniju predsjedničkih kandidata su: Kuba, Iran, Sirija, Kina, Ukrajina, Sjeverna Koreja... i naravno Rusija.
Rusija je druga najmoćnija svjetska sila nakon Amerike - prvi i glavni rival i konkurent Washingtonu. Stoga je sasvim razumljivo da će upravo odnos prema Rusiji u velikoj mjeri odrediti cjelokupnu vanjsku politiku novoga američkog predsjednika. Odnos prema Ruskoj Federaciji i njezinom predsjedniku Vladimiru Putinu može utjecati na izborne rezultate pojedinih kandidata.
Skoro pola stoljeća Hladnog rata između Amerike i Rusije ušlo je u sve pore američkog društva. Nakon kratkog perioda Drugog svjetskog rata u kojem je Rusija bila pozitivno portretirana u Americi, u drugoj polovici 20. stoljeća Rusija je u Americi postala sinonim za drugi politički pol. Pol koji je predstavljao prijetnju, negativnost, a ponekad, u vrijeme Ronalda Reagana, čak i 'carstvo zla'.
Pogoršanjem američko-ruskih odnosa zbog ukrajinske i bliskoistočne krize, odnos prema Rusiji i njenom predsjedniku postala je američka dnevnopolitička tema na kojoj se mogu dobivati i gubiti dragocjeni bodovi. Budući da se trenutno održavaju demokratski i republikanski predizbori, prvo treba komparirati 'rusku politiku' među demokratima, a zatim među republikancima pa tek onda donijeti konačne zaključke takvih stavova.
Treba početi s demokratima jer od njih se očekuje 'mekši' stav u vanjskoj politici pošto...
