Već mjesecima u Americi su u tijeku izborne kampanje demokratskih i republikanskih kandidata za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. U izbornim kampanjama koje uključuju skupove, debate, forume i brojne druge aktivnosti govori se o svemu i svačemu. Hillary Clinton, Bernie Sanders, Donald Trump i drugi, natječu se u potrazi za originalnošću kako bi napravili prednost pred rivalima. Izborne kampanje su bogate atraktivnim sadržajima.
Ipak, veliku prednost u programima kandidata imaju unutarnjopolitičke teme jer prosječne Amerikance malo zanima vanjska politika. Teme o kojima se najviše priča su: zdravstvo, obrazovanje, socijalna sigurnost, problemi u gospodarstvu, banke, vojska, oružano nasilje, imigracija, klimatske promjene i sl.
Takve unutarnje teme imaju primat jer izravno utječu na svakodnevni život građana. Puno manje se priča o vanjskoj politici. Koliko god za globalnu populaciju bila važna vanjska politika supersile SAD-a, ona nije pretjerano bitna prosječnim Amerikancima koji ne mogu poistovjetiti svoj život s vanjskopolitičkim uspjesima ili debaklima svoje zemlje.
Vanjska politika je u drugom planu ali zbog dugog i iscrpnog karaktera kampanje, kandidati imaju dosta prostora da iskažu svoja mišljenja o ključnim geopolitičkim temama. Najviše se priča o državama s kojima Sjedinjene Države imaju blago rečeno zategnute odnose ili se radi o žarištima globalnih previranja. Na meniju predsjedničkih kandidata su: Kuba, Iran, Sirija, Kina, Ukrajina, Sjeverna Koreja... i naravno Rusija.
Rusija je druga najmoćnija svjetska sila nakon Amerike - prvi i glavni rival i konkurent Washingtonu. Stoga je sasvim razumljivo da će upravo odnos prema Rusiji u velikoj mjeri odrediti cjelokupnu vanjsku politiku novoga američkog predsjednika. Odnos prema Ruskoj Federaciji i njezinom predsjedniku Vladimiru Putinu može utjecati na izborne rezultate pojedinih kandidata.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
