Odlazak umjetnika i neumornog borca: Harry Belafonte bio je zaista jedan od najizuzetnijih i najkompletnijih ljudi našeg doba

Veliki čovjek, umjetnik i borac napustio nas je danas. Harry Belafonte preminuo je u 96. godini u New Yorku. I iako ćemo danas dosta govoriti o njegovom aktivizmu, političkoj borbi, činjenici da je kroz cijeli život, uključujući i u svojim poznim godinama, bio val iskrenosti bez dlake na jeziku - jer govorimo o čovjeku koji je marširao uz Martina Luthera Kinga, čovjeku koji je kasnije iz srca Venezuele Georgea Busha nazvao "najvećim svjetskim teroristom", koji je usporedio američko ministarstvo domovinske sigurnosti s nacističkim Gestapom - bilo bi ipak prigodno da počnemo s tim glasom koji će i nakon njegovog odlaska vječno zvoniti.
Jasno, mnogi ga pamte i kao glumca, zapravo bio je jedan od prvih crnaca s istaknutim ulogama u holivudskim filmovima u vrijeme dok je u Americi na snazi još bila rasna segregacija. Ali kao pjevač podjednako je dosegnuo vječnost već i za života. Što odabrati na ovakav dan i iz tolikog opusa koji je Harry ostavio iza sebe? Probajmo ipak s genijalnim albumom "Belafonte Sings the Blues" iz 1958. Kako i sam naslov sugerira, na albumu Belafonte izvodi blues hitove kao što su "A Fool for You" od Raya Charlesa ili pak "Losing Hand" od Jessea Stonea.
S takvim savršenom glazbenom podlogom možemo krenuti dalje kroz život ovog velikana.
Harry Belafonte 1954. Harry Belafonte rođen je na Manhattanu 1. ožujka 1927. godine, u crnačkoj četvrti Harlem. Njegova majka bila je dijete škotske Jamajčanke i oca Afro-Jamajčanina, a njegov otac je bio dijete crne Amerikanke i oca nizozemsko-židovskog podrijetla Sefarda. Harry Jr. je odgojan kao katolik.
Od 1932. do 1940. Belafonte je živio s bakom u njezinoj rodnoj Jamajci, gdje je pohađao osnovnu škole. Nakon povratka u New York pohađao je srednju školu George Washington. Nakon srednje škole se pridružio američkoj mornarici i služio tijekom Drugog svjetskog rata.
Četrdesetih godina prošlog stoljeća radio je kao pomoćnik domara kada mu je jedan stanar kao napojnicu poklonio dvije karte za Američko crnačko kazalište. Harry se odmah zaljubio u umjetničku formu i također se sprijateljio sa Sidneyjem Poitierom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.