Pojavljivanje Saifa al-Islama Gaddafija u javnosti i to kako bi se prijavio za predsjedničkog kandidata na nacionalnim izborima koji bi se u Libiji trebali održati 24. prosinca je, u najmanju ruku, politička i geopolitička senzacija. Dakako, njegov povratak nije došao iz vedra neba, već ranije smo pisali o tome da izgleda kako se "iza kulisa" priprema scena za njegov veliki povratak. Što to sad znači za Libiju, regiju, ali i širu geopolitiku?
Pretpostavimo da Saif Gaddafi zaista i pobjedi na izborima te postane novi vladar Libije - bio bi to ogroman udarac, već drugi ove godine (nakon Afganistana), američkoj vanjskoj politici jer upravo je SAD bio glavni akter u razbijanju Libije prije 10 godina kada su im se u vojnoj agresiji pridružile i Francuska i Britanija. Tada su ostvarili svoj vrlo uski cilj - srušili su Gaddafija s vlasti, Muammar Gaddafi je brutalno smaknut pred očima svijeta. Takav ishod su nastojali ostvariti desetljećima i 2011. im je pošlo za rukom kroz eksploataciju tzv. Arapskog proljeća. No, deset godina prije im je pošlo za rukom i srušiti talibane u Afganistanu pa su se ove godine ipak morali pomiriti s porazom i povratkom talibana na vlast. Slično tako Washington bi se možda trebao već sad početi pripremati za mogućnost povratka Gaddafija na vlast, njegovog sina Saifa.
Za sve one koji prate situaciju u Libiji ovo je bilo turbulentnih 10 godina, a za Saifa Gaddafija možda i najviše. Njegova priča zvuči kao nekakav politički triler, ali stvarnost zna biti zanimljivija i od najbolje fikcije. Saif Gaddafi bio je, u neku ruku, onaj sin kojem je namijenjena lagodna sudbina. Školovan je vani, na prestižnim fakultetima. Samim time bio je uvelike kontrast vlastitom ocu, starom Gaddafiju koji je - uz svu svoju ekstravagancu koje mu nije nedostajalo - ostao plemenski čovjek, dio libijske pustinje, ali i ideologije s kojom je stasao i koju je prilagodio za lokalne uvjete.
Gaddafijeva Libija, Zelena Džamahirija, bila je spoj napredne socijalističke ideje i tradicije, uz maksimalnu adaptaciju na hladnoratovske uvjete, intrige i skandale koji su obilježili to vrijeme. Muammar Gaddafi tretiran je od strane nekih kao terorist, od strane drugih kao ikona oslobođenja, ali i Afrike. Zemlja koju je on vodio od 1969., odnosno otkako je kao vojni pukovnik izveo državni udar (po uzoru na susjedni Egipat), postala je važna afrička sila, jedna od onih koje nisu bile svjetske sile, ali su svojim prodornim angažmanom bile prisutne na svim stranama. Gaddafijevu Libiju svakako bi se moglo usporediti s Castrovom Kubom po tom pitanju.
Saif Gaddafi za vrijeme jučerašnje potvrde predsjedničke kandidature u jugozapadnom gradu Sabha
Takva neumoljiva Libija bila je uvijek negdje na popisu zemalja koje moraju biti uništene. Gaddafi je preživio brojne pokušaje realizacije takvog scenarija, no na kraju ga je glave došao onaj kojem je na trenutak povjerovao, onaj kojeg je u jednom trenutku nazvao "afričkim bratom" - dakako, riječ je o tadašnjem američkom predsjedniku Baracku Obami. Obamina administracija došla je na vlast pomirljivo 2008. godine i izgledalo je da je novi predsjednik pozitivna promjena nakon 2 militaristička mandata Georgea W. Busha. 2011. smo saznali da to nije slučaj. Obamina administracija - gdje je ratobornu komponentnu istaknuto vodila njegova državna tajnica Hillary Clinton - pokrenula je u proljeće 2011. napad na Libiju na temelju podjednako loših argumenata kao što su bili i oni na temelju kojih je Bush napao Irak (pa i Afganistan). Libijska vojska hrabro je odolijevala mjesecima američkom i savezničkom bombardiranju, ali takav udarac bio je neizdrživ. Kada je Tripoli pao, Muammar Gaddafi sa svojim najvjernijim borcima vratio se u svoj rodni grad Sirte gdje su nastavili pružati otpor. Sirte je iz zraka izbombardiran do neprepoznatljivosti te je u konačnici Muammar Gaddafi tamo i ubijen, 20. listopada 2011. Njegovo brutalno i krvavo ubojstvo od strane militanata prenijeli su brojni svjetski mediji, bez cenzure. Bilo je to morbidno naslađivanje nad pokoljem u kojem je, sudeći po reakciji, uživala i tadašnja američka državna tajnica.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
