Richard Georg Strauss, rođen 11. lipnja 1864. godine u Münchenu. Bio je slavni njemački kompozitor, pijanist i violinist. Smatra se jednim od najvažnijih kompozitora kasnog romantizma i rane moderne ere. Mnogi su ga opisivali kao nasljednika Richarda Wagnera i Franza Liszta. Otac mu je bio zaljubljenik u glazbu te predavač u glazbenoj školi, ali je i izrađivao instrumente. Majka mu je pak bila kćer Georga Pschorra, imućnog pivara iz Münchena. Drugim riječima, mladi Strauss imao je sve pogodnosti da bi postao veliki glazbenik. Počeo je učiti svirati već s četiri godine. S 10 godina čuo je po prvi puta Wagnerove opere te će to na njega ostaviti trajni dojam.
Već u ljeto 1894. bio je dirigent Wagnerove opere "Tannhäuser", a u isto vrijeme bavi se i sam skladanjem. S 32. godine skladat će jednu od svojih najpoznatijih i najdojmljivijih orkestralnih skladbi - "Also sprach Zarathustra" (Tako govoraše Zaratustra) - ista je premijerno izvedena na današnji dan, 27. studenog 1986. godine. Dakako ista (kasnije dodatno popularizirana kao centralna tema u filmu Stanleya Kubricka "2001. Odiseja u svemiru") inspirirana je poznatom knjigom istog naziva njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea.
Nažalost, Strauss nije bio jedini kojeg je Nietzsche inspirirao. U jednoj od najtragičnijih interpretacija modernog doba, koncept "nadčovjeka" (Übermensch), kojeg je Nietzsche predstavio upravo u spomenutoj knjizi, bio je kasnije i inspiracija nacističkom pokretu pod vodstvom Adolfa Hitlera. Tragedija je u tome što se Friedrich Nietzsche (1844-1900) eksplicitno protivio i antisemitizmu i nacionalizmu. Štoviše, prezirao ih je. Kako se onda dogodilo da baš Nietzsche postane u neku ruku uzor nacistima? Za to je "zaslužna" njegova sestra Elisabeth, njemačka nacionalistkinja koja je nakon njegove smrti preuredila dio njegovih neobjavljenih tekstova kako bi se isti uklopili u nacionalistički narativ.
Richard Strauss u mladim danimaKada su nacisti došli na vlast u Njemačkoj 1933. Strauss je već imao 68 godina te je bio naširoko poznat kao jedan od najvećih skladatelja tog vremena. Bio je apolitična osoba, nije se želio uplitati u politiku te se bavio onim što ga je jedino istinski zaokupiralo - glazbom. No, u vrijeme uspona nacizma izbjeći politiku bilo je nemoguće. Iako nije nikada pristupio nacističkoj stranci, u ranoj fazi dolaska Hitlera na vlast ponadao se da će ovaj, pošto je kao i on bio veliki ljubitelj Wagnerea, promovirati kulturu i umjetnost.
No, uskoro je Straussu postalo jasno u kojem pravcu ide nacizam, ali i što to znači za njegovu obitelj - naime, njegova snaha Alice Grab Strauss (djevojačko von Hermannswörth) bila je Židovkinja. U opasnosti je sada bila i ona i njegovi unuci, odnosno djeca Alice i Straussovog sina Franza (jedino dijete njega i Pauline de Ahna, sopranistice s kojom se oženio 1887. godine).
Već 1933. u svom privatnom dnevniku Richard Strauss zapisuje: "Smatram kako je Goebbelsova retorika protiv Židova sramotna za njemačku čast, dokaz njihove nekompetencije - to je primitivno oružje netalentiranih i lijenih mediokriteta protiv inteligentnijih i talentiranijih".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
