Nije li krajnje vrijeme za neku novu veliku inovaciju? Tehnološku revoluciju koja će promijeniti način života, nadajmo se nabolje? Neki već postaju nestrpljivi, pitaju se kada će stići ti leteći automobili, teleportacije, replikatori... Ponekad se stječe dojam kao da smo donekle usporili sa znanstvenim otkrićima, što zapravo i nije slučaj, možda je jedino točno da zadnjih godina ne dobivamo dovoljno toga što bi nas "očaralo" do te mjere kao recimo pojava Interneta ili mobitela.
Ipak, jako puno zanimljivih stvari se razvija, s potencijalom da nas itekako očara. Danas ćemo se osvrnuti na jedan takav revolucionarni koncept - Hyperloop (u slobodnom prijevodu "hiper-petlja").
O čemu se radi? Riječ je o ideji nove metode transporta putnika i tereta koji bi se kretali velikom brzinom, u posebnom vozilu nalik čahuri, kroz cijev sa smanjenim pritiskom. U teoriji mogle bi se postići uistinu zapanjujuće brzine, veće od brzine zrakoplova.
Ta specijalna vozila postepeno bi ubrzavala krećući se kroz posebnu cijev, koristeći električni motor i oslanjajući se na pasivno magnetsko lebdenje. Perspektive su zaista velike - naime, te cijevi mogle bi se graditi pod zemljom ili iznad nje, a cijeli sistem bio bi izuzetno energetski učinkovit, tih, ali i autonoman.
Ova priča, ili barem ogranak ove priče, počinje u jesen 2013. kada je poslovni magnat i izumitelj Elon Musk predstavio svoj koncept o hipotetičkom vlaku koji lebdi kroz vakuum u cijevi te postiže brzine do oko 1,200 km/h.
Hyperloop, konceptualni dizajn Uzbuđenje je, očekivano, bilo veliko - kako i ne bi, jer taj lebdeći vlak bi nas tim brzinama od Londona do New Yorka doveo za 4,5 sati. Od Zagreba do Berlina za nešto više od pola sata. Od Zagreba do Beograda za 18 minuta.
Elon Musk predstavio je inicijalni koncept i zaintrigirao svijetVeć u listopadu 2013. osnovana je korporacija Hyperloop Transportation Technologies (HTT) s ciljem da spomenutu viziju pretvori u stvarnost. Nadalje, cijeli projekt počeo je kao crowdfunding model te se u njega mogu uključiti i drugi inovatori i komapanije.
No, stručnjaci su skeptični, većina njih - neki smatraju kako je ideja "krajnje nepraktična" te kako bi Hyperloop bio previše opasan u slučaju nestanka struje te bi mogao postati idealna meta za terorističke napade. Nadalje, stručnjaci tvrde kako je Musk daleko podcijenio troškove ovog projekta - naime, on smatra da bi bilo dovoljno svega 6 milijardi USD za izgradnju Hyperloopa koji bi povezivao San Francisco i Los Angeles (putovalo bi se oko pola sata). Također tvrde kako je posve nerealna njegova ideja da bi se cijeli sistem mogao pogoniti solarnim pločama koje bi bile instalirane na cijev.
Skica Hyperloop infrastrukture (sa solarnim pločama na vrhu cijevi) Ipak projekt se nastavlja i dalje izaziva veliki interes, a upravo ovih dana stižu zanimljive vijesti. Naime, ovog tjedna predstavljena je testna infrastruktura za Hyperloop u Nizozemskoj. Prva čelična cijev za testiranje je postavljena na prostoru tehničkog sveučilišta Delft - mada je tek 30 metara dugačka i 3,2 metara široka.
Sada će krenuti prva testiranja, a izgleda kako su nizozemske vlasti poprilično zainteresirane. Naime, ministrica infrastrukture i okoliša, Melanie Schultz van Haegen, istaknula je kako bi ovakav projekt mogao učvrstiti položaj Niozemske kao ulaza u Europu, transportirajući dalje teret koji stiže u veliku nizozemsku luku Rotterdam.
Što se tiče same tehničke izvedivosti, prva stvar koju će inženjeri trebati riješiti je, dakako, upravljanje trenjem i otporom zraka. Naime, bez obzira na sofisticiranost dizajna, ove dvije pojave pri velikim brzinama postaju znatna prepreka.
VIDEO: Kako funkcioniraju maglev vlakovi
Budućnost mnogi vide u tzv. "maglev" konceptu transporta (maglev = magnetic levitation, odnosno "magnetsko lebdenje"). Ovaj koncept, u teoriji, rješava pitanja otpora i trenja, ali stvari u praksi često nisu jednake teoriji. Kao prvo, instalacija maglev transporta košta, poprilično, a i održavanje vakuuma (ili djelomičnog vakuuma), kroz koji se kreće, postaje sve teže sa sve većom udaljenošću.
Hyperloop se zasniva, kako smo već i spomenuli, na slanju kapsula kroz specijalnu metalnu cijev ili tubu, kroz djelomični vakuum. U originalnom konceptu svaka kapsula lebdila bi na visini od oko 0,5 do 1,3 milimetra, na sloju zraka - slično kao što se i pak kreće u zračnom hokeju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
