Kako bi održao ravnotežu u međunarodnim interakcijama, Iran je postao službenom državom članicom Pokreta nesvrstanih tijekom šestog sastanka na vrhu u glavnom gradu Kube Havani 1979. Sada, 2016., Islamska republika Iran predaje predsjedništvo nad Pokretom još jednom latinskoameričkoj zemlji, Venezueli. Predaja se izvršila na 71. redovitoj Godišnjoj skupštini UN-a, godinu dana nakon što je Iran uspio ostvariti dogovor oko nuklearnog programa sa svjetskim silama, te tijekom 17. sastanka na vrhu Pokreta nesvrstanih, koji se događa na venezuelanskom karipskom otoku Margarita.
Za Iran, sve je počelo u značajno drugačijim uvjetima. Šesnaesti summit Nesvrstanih u Teheranu održan je od 26. do 31. kolovoza 2012., te je bio jedan od najvažnijih događaja u iranskoj vanjskoj politici u kontekstu političkih nemira na Bliskom istoku, kolektivno poznatih kao Arapsko proljeće. Bez obzira na razne dimenzije i kuteve gledišta, Arapsko proljeće je naglasilo ulogu međunarodnih organizacija u budućem izgledu političkog razvoja na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi. Savez Zapada i arapskih zemalja pokušao je iskoristiti međunarodne i regionalne organizacije kao instrumente za svoje strateške ciljeve u regiji. Jedan od tih ciljeva bio je i skršiti osovinu otpora protiv hegemonske politike u regiji.
Mnoga međunarodna tijela bila su aktivno uključena u politički razvoj regije unutar procesa tzv. Arapskog proljeća, a među njima Arapska liga, Vijeće sigurnosti UN-a, te Vijeće za zaljevsku suradnju (GCC). Europska unija, Afrička unija i Organizacija gospodarske suradnje (ECO) većinom su bili pasivni u tim događajima, dok su ostale organizacije poput G8, Organizacije za šangajsku suradnju i Pokret nesvrstanih gotovo služili kao promatrači događaja. Stoga se vidi da su transregionalne sile bile te koje su odredile geopolitičku i geostratešku budućnost regije, pravdajući svoje intervencije kao odgovornost zaštite građana.
Iranski pristup predsjedavanju Nesvrstanima je bio obilježen tradicionalnom nepristranošću i konstruktivnom interakcijom, koja i inače dominira strateškom misli iranske politike i vanjskopolitičkih odnosa s međunarodnim institucijama. U skladu s takvom politikom, iransko predsjedavanje Pokretom nesvrstanih je bio još jedan strateški institucionalni biljeg identiteta ovog pokreta, za kojeg se smatra da je anakron i bespotreban u suvremenom svijetu. Ipak, pokret i dalje ima svoju ulogu u postizanju ravnoteže u sve više multipolarnom svijetu, kao i održavanja diskurza nasuprot međunarodnih multilateralnih i unilateralnih mehanizama.
Iransko predsjedavanje započelo je 2012. u vrijeme kada su velike globalne sile i velike multilateralne globalne institucije poput UN-a i EU-a slijedile politiku izoliranja Irana putem sankcija i jačanja istih u godinama poslije toga. Ipak, kako Iran prenosi ove godine predsjedništvo Venezueli, pokazuje se da je Islamska republika postala učinkovit partner u polju borbe protiv terorizma, ekstremizma, okupacije, unilateralizma, oružja za masovno uništavanje i neproliferacije istih, zaštite okoliša, a istodobno je slijedila svoje vlastite interese u regiji. Iran je u godinama predsjedavanja Pokretom nesvrstanih postao učinkovit i konstruktivan element s obzirom na ulogu koju države članice imaju u polju globalne politike, upravljanja, izgradnje normi, ali i zajedničkog učinkovitog upravljanja međunarodnim odnosima.
Kao i druge zemlje predsjedavateljice od 1990. naovamo, i u Teheranu je pokušano od Pokreta nesvrstanih stvoriti organiziraniju skupinu zemalja, orijentiranu institucijama i planovima, reaktivaciji pokreta na globalnoj razini, a osobito unutar UN-a i njegovih odjela. Time bi se ojačao identitet pokreta i postale bi više učinkovite njegove međunarodne aktivnosti. U razdoblju između 2012. i 2016. predsjedavanje Pokretom nesvrstanih dalo je Iranu veliku važnost u međunarodnoj politici, iako je ona ojačana i drugim vanjskopolitičkim smjernicama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
