Kad prolaznik prolazi ulicama vijetnamske prijestolnice Hanoi može se osjetiti pozitivna i dinamična energija u svakom kutku grada. Narod vozi ulicama skuterima, prolazi su ispunjeni brojnim malim trgovinama u kojima se prodaje sve od smart phonea do hrane, pića i rekvizita. Ulice su pune djece i mladih koji odlaze ili se vraćaju iz škole ili fakulteta. Hanoi kao i cijeli Vijetnam su izuzetno mladi i sve napučeniji. Rast i uspon je vidljiv svugdje. Vijetnam koji je zemljopisno najistočnija država Indokine sa svojih skoro 95 milijuna stanovnika je 15. najmnogoljudnija zemlja svijeta i 9. najmnogoljudnija u Aziji.
Vijetnam je živahna država pretežito mladog stanovništva koja je od jedne od najsiromašnijih država svijeta postala država sa srednjim dohotkom i ekonomski div Azije. Prije samo tridesetak godina Vijetnam se mučio s teškim razdobljem nakon Vijetnamskog rata kojeg je obilježila brutalna američka intervencija. Nakon što je 1975. rat definitivno okončan Vijetnam je bio razrušena i krajnje siromašna zemlja. Stanje je dodatno pogoršala činjenica što je zemljom vladala komunistička partija koja je provodila centralno planiranje i staljinističku gospodarsku politiku koja naravno nije davala rezultata. Vlada je određivala 5-godišnje ekonomske planove i ciljeve, visinu cijena, obim inputa i trgovine, i sl. Poslijeratni gospodarski rast bio je minimalan ako ga je uistinu i bilo. Do sredine 1980-ih vijetnamski BDP po glavi stanovnika iznosio je nevjerojatno malih oko 200-250 $. Onda se dogodio zaokret.
1986. komunistički vlastodršci su shvatili da doslovno provođenje ekonomske politike kakva je zacrtana u Kapitalu i drugim komunističkim knjigama ne daje rezultata, i da moraju odstupiti od ekonomskih postulata marksizma-lenjinizma kako bi se ostvario rast. Stoga je te godine vlada otpočela seriju gospodarskih i političkih reformi pod imenom Đổi Mới (obnova) koje su preobrazile vijetnamsko gospodarstvo. Vijetnam je postao država "socijalističko-orijentiranog tržišnog gospodarstva". Sukladno politici Đổi Mới država i dalje igra važnu ulogu u gospodarstvu, ali privatne kompanije i obrti također imaju svoje dragocjeno mjesto u proizvodnji robe široke potrošnje. Službeno je Komunistička partija Vijetnama ponovo potvrdila svoju predanost socijalističkoj ekonomskoj orijentaciji i reforme su uvedene kako bi se učvrstio socijalizam. Međutim, u praksi su se socijalizam i socijalistički okviri počeli razgrađivati i naveliko se uvoditi kapitalizam. Vijetnamci su prepisali na neki način kineski model liberalizacije gospodarstva. Vijetnamski lideri su se ugledali na napredak industrijaliziranih država istočne i jugoistočne Azije (ASEAN) kao što su Japan, Južna Koreja, Singapur, Filipini, Indonezija. U tim državama nije bilo puno socijalizma barem ne komunističkog tipa.
U tih oko 30 i nešto godina, Socijalistička Republika Vijetnam postala je jedna od blistavih zvijezda za nebu gospodarstava u nastajanju. Rast gospodarstva je toliko brz i efikasan da je vrlo malo radne snage koja nije zaposlena i malo je proizvodnih kapaciteta neiskorišteno. Postavlja se pitanje kako se dogodilo vijetnamsko ekonomsko čudo? Tri su glavna čimbenika koji su doprinijela strelovitom usponu rasta BDP-a, proizvodnje i investicija. Prvi čimbenik se odnosi na skoro maksimalnu liberalizaciju trgovine. Drugi čimbenik su domaće reforme kroz deregulaciju i snižavanje cijene obavljanja posla. Treći važan faktor su velika ulaganja kroz javne investicije u ljudski i materijalni kapital.
Što se tiče liberalizacije trgovine, jako je važno što se Vijetnam u zadnjih dvadesetak godina pridružio mnogim međunarodnim organizacijama i udrugama koje provode slobodnu trgovinu. Vijetnam se 1995. pridružio ASEAN-u. 2000. vijetnamska vlada potpisala je sporazum o slobodnoj trgovini sa Sjedinjenim Državama, a 2007. Vijetnam se pridružio Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO). Osim tih sporazuma, potpisivani su posebni sporazumi u trgovini s Kinom, Japanom, Indijom, Južnom Korejom, a upravo ove godine Vijetnam se pridružio obnovljenom Trans-pacifičkom partnerstvu bez SAD-a. Ukupni učinak svih tih trgovinskih sporazuma bio je postupno smanjiti tarife nametnute na vijetnamski uvoz i izvoz. Unutarnje reforme bile su vrlo važna komponenta vijetnamskog prigrljivanja otvorene ekonomije. 1986. država je donijela prvi zakon o stranim ulaganjima omogućavajući tako stranim kompanijama da uđu na vijetnamsko tržište. Otada do danas je zakon o stranim ulaganjima nekoliko puta bio revidiran uvelike kako bi se stvorili što više proinvestitorski uvjeti, dok se istovremeno nastojalo reducirati birokraciju i olakšati što je više moguće strana ulaganja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
