Tijekom povijesti mnoge su države i carstva doživljavali uspone i padove, proglašenja i ustoličenja, ali i neslavne poraze i naposljetku nestanke. Npr. Mongolsko, Rimsko, Osmansko Carstvo doživjeli su nagle uzlete i ogromnu moć koja je postojala stoljećima i činila se neupitnom, ali na kraju sva ta carstva postupno su nestala i ostala samo na stranicama povijesnih knjiga. Njihovi moderni nasljednici, ako se to tako može ustvrditi, Mongolija, Italija i Turska samo su sjenke od jačine, moći i utjecaja što su krasili njihovi prethodnike. Ipak, postoje izuzeci, a jedan od njih nalazi se na Istoku.
Rusija je u različitim oblicima nazočna na svjetskoj političkoj sceni već stoljećima. Nekada carska i komunistička, a danas suvremena i demokratska Rusija, neizostavan je čimbenik međunarodnih odnosa, diplomacije, svjetskog gospodarstva i trgovine. Rusija je danas površinski najveća svjetska država sa 17 milijuna četvornih kilometara iako je suvremena Rusija manja od carske i sovjetske. Ogroman teritorij, brojno stanovništvo, obilati prirodni resursi (nafta i prirodni plin) i oštra klima uz ostale ruske posebitosti, dali su specifičnu poziciju Rusiji u unutarnjoj i vanjskoj politici. Poziciju koja neke očarava i zadivljuje, a druge užasava i uznemirava, ali nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Unutarnje političko uređenje Rusije uvijek je na svojevrstan način bilo drukčije od ostatka svijeta, a ruska vanjska politika vodila se principima kršćanstva i tradicionalizma, sveopćeg dobra, marksizma-lenjinizma i multipolarnosti. Vanjski svijet je Rusiju uvijek doživljavao kao nepoznatu i misterioznu zemlju čiji je ekspanzionizam sijao strah u Europi i Aziji, a posljednjih desetljeća i u Americi. Tijekom zadnjeg stoljeća ruski komunistički eksperiment nastojalo je slijediti mnoštvo država diljem globusa.
Pola tisućljeća, ruska vanjska politika kritizirana je zbog velikih ambicija koje su premašile kapacitete Rusije. Počevši od vladavine Ivana Groznog u 16. stoljeću, Rusija je uspjela proširivati svoj teritorij prosječnom brzinom od 50 četvornih milja dnevno stotinama godina da bi s vremenom prekrila jednu šestinu površine planeta Zemlje. Do 1900. Rusija je postala četvrta ili peta najveća industrijska sila i najveći proizvođač poljoprivrednih proizvoda u Europi.
Povijest bilježi tri izvanredna trenutka ruske nadmoći. Prvi je pobjeda Petra Velikog nad Charlesom XII. i opadanje Švedske početkom 1700-ih što je dovelo do ruske dominacije na Baltičkom moru i u Europi. Drugi je pobjeda Aleksandra I. nad velikim osvajačem Napoleonom Bonaparteom u drugom desetljeću 19. stoljeća što je dovelo ruske trupe u Pariz te je u vrijeme održavanja Bečkog kongresa 1815. Rusija bila najjača zemlja europskog kontinenta. Treći izvanredni trenutak je Staljinova pobjeda nad Hitlerovom Njemačkom 1945. zahvaljujući kojoj je sovjetska Rusija zauzela Berlin i stvorila carstvo satelitskih država u istočnoj Europi. Rusija je tada uz SAD postala i ostala jedina svjetska supersila sposobna da projicira utjecaj na svim kontinentima i oceanima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
