Od kvantnog skoka, prečaca kroz crvotočinu do neslomljivih zakona fizike: Hoće li jednog dana biti moguće putovati kroz četvrtu dimenziju - vrijeme? I zašto su šanse, iako vrlo male, za odlazak u budućnost daleko veće nego za odlazak u prošlost?
Svake godine u svijetu znanosti dolazi se do novih i važnih znanstvenih otkrića, no ista, iako će možda iz temelja promijeniti način na koji živimo, često nisu pretjerano "zanimljiva"za širu javnost. To su stručna područja, a javnost ipak preferira nešto senzacionalnije, po mogućnosti nešto što bi bilo poput tranzicije kakvog koncepta iz znanstvene fantastike u znanost! Nažalost takve trenutke rijetko dobivamo i moramo biti jako strpljivi. Možemo se, recimo, nadati slijetanju na Mars kroz kojih desetak ili više godina. Ali što je s onim uistinu grandioznim konceptima, hoće li, primjerice, jednog dana netko otkriti kako putovati kroz vrijeme?
No, mi već i možemo putovati kroz vrijeme, barem u budućnost, jedini je "problem" taj što putujemo svi istom brzinom od 1 sekunde po 1 sekundi. Dakle, ako želite putovati u sutrašnji dan dovoljno je negdje se udobno smjestiti i čekati da sutra dođe, da do sutra "doputujete". Ali mi očito ne želimo to! Želimo putovati brže kroz vrijeme, bilo naprijed ili unatrag. Je li to ikako moguće?
Recimo to ovako - pošto ionako "putujemo" kroz vrijeme, prema budućnosti, zakoni fizike očito to dozvoljavaju, ali samo u tom pravcu, prema budućnosti. Možda jednom zaista bude izmišljena napredna tehnologija koja bi nam omogućavala (ubrzano) putovanje u budućnost (iako, zamislimo samo koliko bi to stvorilo problema i kaosa!), ali jednostavno nemamo - izuzev znanstveno fantastičnih priča i filmova - čak ni ideju kako bismo mogli putovati unatrag, u prošlost, u vrijeme gdje se nešto već dogodilo.
Znači li to da je putovanje unatrag jednostavno nemoguće? Možda je "nemoguće" teška riječ, ali možda je dovoljno reći ovo - da bismo putovali natrag kroz vrijeme, u prošlost, morali bismo "polomiti" postojeće zakone fizike... a pretpostavlja se da su isti na snazi kroz cijeli univerzum, dakle... neće biti lako.
Ali budućnost, to je već nešto na "dohvat ruke", jer čim možemo reći da postoje teoretske osnove na temelju kojih bismo takvo što mogli realizirati to je već poprilično dobar temelj, za razliku od priče s putovanjem u prošlost.
Ali zar ne bismo trebali biti podjednako skeptični prema bilo kakvom prolasku kroz vrijeme, bilo unatrag ili unaprijed, čemu taj lagani optimizam glede putovanja u budućnost? Kvantna fizika!
Ovog puta nećemo ulaziti u detalje oko toga što je to točno kvantna fizika (ako vas zanima, znatno opširnije o kvantnoj fizici pisali smo već ranije: Kvantna mehanika kao početak nove ere: Tamo gdje zakoni naše logike više ne vrijede počinju najuzbudljiviji trenuci moderne znanosti). U ovom slučaju dovoljno je znati jedno - znanstvenici su uspjeli pomaknuti česticu s jedne fizičke lokacije na drugu, dakle u "klasičnom" trodimenzionalnom prostoru, ali bez prolaska vremena. Dakle, čestica se jednostavno stvorila s jedne lokacije na drugoj bez onog što bi moralo biti "između", bez protoka vremena! To se naziva kvantni skok.
Ako je to pak moguće u osnovne tri dimenzije onda možda kvantna fizika negdje krije i mogućnost za takvim kvantnim skokovima i u četvrtoj dimenziji, odnosno vremenu?
Cijeli naš svijet i sve što smo ikad zatekli u svemiru postoji unutar tri dimenzije, ali "postoji" samo u obliku "slika" koje možemo razvrstati u tri kategorije: prošlost, sadašnjost i budućnost. Svaka slika predstavlja jedan trenutak u vremenu i tako se linearno pomiču prema naprijed, prema budućnosti, kroz što? Kroz četvrtu dimenziju, kroz vrijeme.
To bi onda značilo da je puno (beskonačno!) trodimenzionalnih svemira "poredano" na toj velikoj traci vremena... ako je tako, a čini nam se da jest, onda možda postoji nekakva poveznica između njih, neki put koji bi vodio iz jedne "slike" u drugu, možda prečac?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.