476. godina poslije Krista se obično navodi kao datum pada Zapadnog Rimskog Carstva, no njegova istočna polovica je nastavila egzistirati sljedećih tisuću godina u obliku Bizanta, moćnog srednjovjekovnog carstva sa središtem u Konstantinopolu, današnjem Istanbulu. Istočno Rimsko Carstvo je nakon pada postalo svojevrsni nasljednik rimske kulture te je služilo kao brana koja je štitila Europu od invazija sve do 1453., kada je Carigrad osvojen od strane Osmanlija. Radilo se carstvu koji je premostilo jaz između klasičnog svijeta i renesanse.
Kada govorimo o Istočnom Rimskom Carstvu, ono što vrijedi spomenuti je da je pojam "Bizantsko Carstvo" ušao u raširenu upotrebu tek nakon njegovog pada i da je kao takav bio potpuno stran njegovim drevnim stanovnicima. Za njih je Bizant bio nastavak Rimskog Carstva, koji je samo premjestio svoje sjedište moći iz Rima u novi istočni glavni grad Konstantinopol. Iako su uglavnom govorili grčki i bili kršćani, Bizantinci su sebe nazvali "Romaioi", ili Rimljani, te su nastavili s rimskim tradicijama u području prava, kulture i igara. I dok je Bizant s vremenom razvio karakterističan identitet pod utjecajem Grka, nastavio je njegovati svoje rimske korijene sve konačnog pada. Nakon osvajanja Carigrada 1453. godine, turski sultan Mehmed II je čak svojatao naslov "Car Rima".
Rano podrijetlo Bizantskog Carstva datira iz 324. godine, kada je car Konstantin napustio propadajući Rim i preselio svoj dvor u Bizant, drevni lučki grad strateški smješten na Bosforu koji razdvaja Europu i Aziju. U razdoblju od samo šest godina, Konstantin je pretvorio uspavanu grčku koloniju u metropolu, zajedno s forumima, javnim zgradama, sveučilištima i obrambenim zidinama. Čak je naredio dovođenje drevnih rimskih spomenika i kipova kako bi zacementirao status Bizanta kao svjetske prijestolnice. Budući da je Konstantin najviše zaslužan za njegovo uzdizanje, uz Bizant, grad će u povijesti biti poznati i po imenu Konstantinopol.
Politički i vojni uspon Bizanta razvijao se paralelno s vladavinom cara Justinijana I. Rođen je oko 482. na Balkanu, proveo je svoju mladost kao sin seljaka , a prije no što će postati Bizantski car uzet je pod okrilje svoga strica Justina I, bivšeg svinjara i vojnika. Justinijan je naslijedio svoga strica Justina I. 527. i dok je uvijek govorio grčki s lošim naglaskom (znak provincijskog porijekla) - pokazao se prirodnim liderom. Tijekom gotovo 40 godina vladavine, Justinian je uspio vratiti ogromne dijelove izgubljenog teritorija već nestalog Zapadnog Rimskog Carstva i pokrenuo ambiciozne građevinske projekte, uključujući obnovu Konstantinopolske Hagia Sophie, crkve s kupolom koja je smatrana jednom od većih arhitektonskih dostignuća u povijesti. Možda najvažnije od svega, Justinijan je bio odgovoran za sastavlja...
Kada govorimo o Istočnom Rimskom Carstvu, ono što vrijedi spomenuti je da je pojam "Bizantsko Carstvo" ušao u raširenu upotrebu tek nakon njegovog pada i da je kao takav bio potpuno stran njegovim drevnim stanovnicima. Za njih je Bizant bio nastavak Rimskog Carstva, koji je samo premjestio svoje sjedište moći iz Rima u novi istočni glavni grad Konstantinopol. Iako su uglavnom govorili grčki i bili kršćani, Bizantinci su sebe nazvali "Romaioi", ili Rimljani, te su nastavili s rimskim tradicijama u području prava, kulture i igara. I dok je Bizant s vremenom razvio karakterističan identitet pod utjecajem Grka, nastavio je njegovati svoje rimske korijene sve konačnog pada. Nakon osvajanja Carigrada 1453. godine, turski sultan Mehmed II je čak svojatao naslov "Car Rima".
Rano podrijetlo Bizantskog Carstva datira iz 324. godine, kada je car Konstantin napustio propadajući Rim i preselio svoj dvor u Bizant, drevni lučki grad strateški smješten na Bosforu koji razdvaja Europu i Aziju. U razdoblju od samo šest godina, Konstantin je pretvorio uspavanu grčku koloniju u metropolu, zajedno s forumima, javnim zgradama, sveučilištima i obrambenim zidinama. Čak je naredio dovođenje drevnih rimskih spomenika i kipova kako bi zacementirao status Bizanta kao svjetske prijestolnice. Budući da je Konstantin najviše zaslužan za njegovo uzdizanje, uz Bizant, grad će u povijesti biti poznati i po imenu Konstantinopol.
Politički i vojni uspon Bizanta razvijao se paralelno s vladavinom cara Justinijana I. Rođen je oko 482. na Balkanu, proveo je svoju mladost kao sin seljaka , a prije no što će postati Bizantski car uzet je pod okrilje svoga strica Justina I, bivšeg svinjara i vojnika. Justinijan je naslijedio svoga strica Justina I. 527. i dok je uvijek govorio grčki s lošim naglaskom (znak provincijskog porijekla) - pokazao se prirodnim liderom. Tijekom gotovo 40 godina vladavine, Justinian je uspio vratiti ogromne dijelove izgubljenog teritorija već nestalog Zapadnog Rimskog Carstva i pokrenuo ambiciozne građevinske projekte, uključujući obnovu Konstantinopolske Hagia Sophie, crkve s kupolom koja je smatrana jednom od većih arhitektonskih dostignuća u povijesti. Možda najvažnije od svega, Justinijan je bio odgovoran za sastavlja...
