Za jedne otac domovine i reformator koji je Tursku pretvorio u snažnu ekonomsku i političku silu, za druge autokrat i diktator koji krši ljudska prava i demokratske slobode, Recep Tayyip Erdogan je jedna od najkontroverznijih političkih ličnosti današnjice.
Od dječaka iz skromne obitelji koji je šezdesetih godina na ulicama Istanbula prodavao sezamove proizvode pa sve do predsjednika Turske, Erdoganov politički uspon je jedna intrigantna priča osobnih iskustava, političkih kriza i socijalnih okolnosti koje su ga oblikovale.
Između Istoka i Zapada, Europe i Azije, autokracije i demokracije, Turska je danas podijeljena zemlja i da bi se razumjelo zašto je Erdogan tako ekstremno reagirao na neuspjeli vojni puč odgovor je potrebno potražiti u njegovoj prošlosti i putu od siromašnog dječaka iz Kasimpase do najmoćnijeg čovjeka u državi.
Počeci Recep Tayyip Erdogan je rođen 1954. u Kasimpasi, radničkoj četvrti Istanbula. Budući da je dolazio iz skromne obitelji bio je primoran prodavati limunade i peciva od sezama da bi si mogao priuštiti knjige za školu. Kasnije će izjaviti da ga je surovost ulice naučila kako samo najjači i najsnalažljiviji preživljavaju. Također, veliki utjecaj su imali i obiteljski korijeni. Budući da je dolazio iz jako pobožne obitelji, roditelji ga upisuju u srednju školu s naglašenim vjerskim karakterom. Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja postao je toliko poznat po svojoj pobožnosti da je dobio nadimak 'Kuranski slavuj'.
Još jedan događaj će se urezati u svijest budućeg predsjednika Turske. 1960., kada je imao samo 6 godina, zemlju je zadesio državni udar. U pobuni vojnih snaga turski premijer Adnan Menderes je nakon suđenja osuđen na smrt vješanjem. Kasnije će Erdogan izjaviti da tada nije razumio kompleksnost situacije, ali je primijetio da su njegovi roditelji bili duboko uznemireni.
Pojedini analitičari smatraju da je upravo ta kombinacija faktora; surovost ulice, naglašena religioznost, strah da i sam ne postane žrtva puča kao i svjesnost kakva sudbina čeka državnike koji bivaju svrgnuti s vlasti možda odgovor zašto je Erdogan ovako ekstremno reagirao na vojni puč 2016. godine.
Polovicom sedamdesetih, budući predsjednik Turske se pridružuje Stranci nacionalnog spasenja, organizaciji vrlo vjerskog karaktera koja se zalagala za povratak tradicionalnih vrijednosti. Kasnije, s prijelazom u jednu novu stranku nastalu na temeljima prijašnje, Erdogan se 1994. kandidira te postaje gradonačelnikom Istanbula.
Za vrijeme kandidature, iskoristio je svoje skromno obiteljsko podrijetlo da se prikaže kao političar iz naroda i borac za one siromašnije slojeve društva, stav koji će zauzimati tijekom cijele svoje karijere.
Za vrijeme njegovog mandata na funkciji gradonačelnika, sprovedene su mnoge reforme. Birokracija u gradu je po...
Od dječaka iz skromne obitelji koji je šezdesetih godina na ulicama Istanbula prodavao sezamove proizvode pa sve do predsjednika Turske, Erdoganov politički uspon je jedna intrigantna priča osobnih iskustava, političkih kriza i socijalnih okolnosti koje su ga oblikovale.
Između Istoka i Zapada, Europe i Azije, autokracije i demokracije, Turska je danas podijeljena zemlja i da bi se razumjelo zašto je Erdogan tako ekstremno reagirao na neuspjeli vojni puč odgovor je potrebno potražiti u njegovoj prošlosti i putu od siromašnog dječaka iz Kasimpase do najmoćnijeg čovjeka u državi.
Počeci Recep Tayyip Erdogan je rođen 1954. u Kasimpasi, radničkoj četvrti Istanbula. Budući da je dolazio iz skromne obitelji bio je primoran prodavati limunade i peciva od sezama da bi si mogao priuštiti knjige za školu. Kasnije će izjaviti da ga je surovost ulice naučila kako samo najjači i najsnalažljiviji preživljavaju. Također, veliki utjecaj su imali i obiteljski korijeni. Budući da je dolazio iz jako pobožne obitelji, roditelji ga upisuju u srednju školu s naglašenim vjerskim karakterom. Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja postao je toliko poznat po svojoj pobožnosti da je dobio nadimak 'Kuranski slavuj'.
Još jedan događaj će se urezati u svijest budućeg predsjednika Turske. 1960., kada je imao samo 6 godina, zemlju je zadesio državni udar. U pobuni vojnih snaga turski premijer Adnan Menderes je nakon suđenja osuđen na smrt vješanjem. Kasnije će Erdogan izjaviti da tada nije razumio kompleksnost situacije, ali je primijetio da su njegovi roditelji bili duboko uznemireni.
Pojedini analitičari smatraju da je upravo ta kombinacija faktora; surovost ulice, naglašena religioznost, strah da i sam ne postane žrtva puča kao i svjesnost kakva sudbina čeka državnike koji bivaju svrgnuti s vlasti možda odgovor zašto je Erdogan ovako ekstremno reagirao na vojni puč 2016. godine.
Polovicom sedamdesetih, budući predsjednik Turske se pridružuje Stranci nacionalnog spasenja, organizaciji vrlo vjerskog karaktera koja se zalagala za povratak tradicionalnih vrijednosti. Kasnije, s prijelazom u jednu novu stranku nastalu na temeljima prijašnje, Erdogan se 1994. kandidira te postaje gradonačelnikom Istanbula.
Za vrijeme kandidature, iskoristio je svoje skromno obiteljsko podrijetlo da se prikaže kao političar iz naroda i borac za one siromašnije slojeve društva, stav koji će zauzimati tijekom cijele svoje karijere.
Za vrijeme njegovog mandata na funkciji gradonačelnika, sprovedene su mnoge reforme. Birokracija u gradu je po...
