Sraz Bakira Izetbegovića i Aleksandra Vučića putem medija oko mogućnosti bosanskohercegovačkog priznanja Kosova slijedi sve veću zabrinutost zapadnih medija i think tankova oko ponavljanja nasilja i političke nestabilnosti na Balkanu. Desetljeće napretka u poslijeratnoj pomirbi i donekle gospodarske obnove nakon ratova u devedesetima zaustavljeno je, a ponegdje se vraća svojim nemirnim osnovama. Međunarodni ugovori koji su doveli do mira u regiji, temeljeni na načelu prethodno postojećih granica, postali su upitni. Osim toga, radikalizacija balkanskih muslimana, pojačan utjecaj Rusije na Balkanu, te širenje NATO-a na Crnu Goru pokazatelj su mogućnosti da se Sjedinjene Države i Rusija mogu neizravno sukobiti i na Balkanskom poluotoku.
Europska Unija imala je zadatak poduprijeti političke i gospodarske reforme balkanskih zemalja, ali sam Bruxelles je nejedinstven i nespreman na praktično djelovanje. Nakon duge recesije, uzrokovane financijskom krizom 2008. nastala je grčka nerazrješiva fiskalna kriza, balkanska ruta bliskoistočnih migranata, a u svim zemljama je očiti porast nacionalističke retorike te ekstremističkih skupina u Albaniji, Makedoniji i Srbiji. Nekoliko je glavnih točaka čega se Zapad boji i nastoji spriječiti.
Referendum o neovisnosti Republike Srpske je jedan od njih. Entitet sa srpskom većinom unutar Bosne i Hercegovine se ionako ponaša kao država sama po sebi, a njezin predsjednik Milorad Dodik je vrlo glasan u opetovanim obećanjima referendumskog razrješenja sudbine Republike Srpske. U slučaju referenduma, međunarodno priznanje bi bilo ograničeno, jer čak i Srbija ne bi htjela prekinuti svoje odnose s Washingtonom i Bruxellesom. Međutim, Rusija bi mogla prihvatiti taj referendum jednostavno zbog povijesti promicanja secesionizma u Gruziji, Moldovi i Ukrajini. Time bi se i u međunarodnom prostoru stekli uvjeti višestrukih presedana odcjepljenja. Za samu BiH točka usijanja bilo bi Brčko, koji dijeli Republiku Srpsku na dva krila i koji je vitalno važan grad za bošnjačku zajednicu. Ujedno bi taj referendum pronio pitanje hrvatske opstojnosti i hrvatskog entiteta, a kako je Republika Hrvatska ustavno obvezna za dobrobit bosanskohercegovačkih Hrvata, NATO članica bi time bila uključena u središte novog sukoba.
Trajno je pitanje Kosova, kao što se može vidjeti u trenutačnim rasprama između Beograda i Sarajeva. Srpski i albanski potezi imaju dalekosežne posljedice za ostatak srpskog stanovništva na Kosovu. Svaki albanski prosvjed ili pokret protiv Srba može prouzročiti dolazak srbijanskih snaga u Sjeverno Kosovo kako bi se štitile srpske zajednice. Začudo, takav potez bi mogao imati čak i potporu KFOR-a, koji osvjedočeno ne može zaustaviti albanske nalete, a u Sjevernom Kosovu nema mandata djelovanja. S druge strane, srpske nacionalističke provokacije kao što je blokada ulaska Albanaca u srpska područja ili akcije poput nedavnog čina Reda zmaja mogu natjerati Albance na nasilno zauzimanje sjevera Kosova. Rizik ovakvog sukoba će se povećavati što će više slabjeti utjecaj NATO-a, koji se sprema za završetak operacije KFOR i odlazak s Kosova.
U Makedoniji se može u dugoročnom smislu očekivati sukob između Albanaca i Makedonaca, kao što se pokazalo u sporadičnim izljevima nasilja u travnju 2015. godine. Albanci imaju namjeru stvaranja unije s Kosovom ili Albanijom, što može prisiliti vladu u Skopju na odabir aktivnog gušenja takve pobune protiv makedonske vlasti ili pasivnog puštanja makedonskih paravojnih snaga za zaustavljanje albanskog secesionizma. Uz sve to, Makedonija je u teškom unutarpolitičkom stanju, gdje se očito krše politička prava građana i gdje se pokušava uvesti međunarodni (čitaj: zapadni) protektorat koji ne poštuje lokalne političke institucije. Takva je prilika za paravojne sukobe veća, jer se sami Makedonci ne mogu dogovoriti oko budućih koraka vlastite zemlje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
