Nakon propasti pregovora o miru u Siriji, Rusija je predložila novi plan Sjedinjenim Američkim Državama o rješavanju građanskog rata. Prema riječima ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, novi ruski prijedlog ne razmatra položaj ili svrgavanje sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. Lavrov se pita zašto se ne prione rješavanju prvog koraka, a to je trenutačan prekid vatre. Međutim, američki saveznici u regiji se ne slažu, te smatraju da se prestanak vatre može dogoditi tek onda kada postane jasno da Asad silazi s vlasti. Rusi su Amerikancima jasno pokazali da prestanak vatre mora biti bezuvjetan.
Zloguki jezici govore da je lako Rusima sada pričati na taj način kada je njihova potpora Asadu i sirijskoj državnoj vojsci tolika da se lako može dogoditi kako sirijska vlada neće imati ni s kim pregovarati jer su posvemašnji pobjednici u građanskom ratu. Rusija i Iran su pozvali Asada da bude dijelom tranzicijskog procesa, dok je Washington prihvatio snažan otpor kakav pružaju američki saveznici u regiji.
No, da li su doista američki saveznici u regiji - saveznici? To ponajmanje zna predsjednik Barack Obama i Bijela kuća koji su nastojali rušiti kontinuitet američke politike na crti potpore Izraelu i Saudijskoj Arabiji, te protivljenju iranskih interesa. Veliki zaokret možda jest dobrodošao, ali je samo zakomplicirao stvari zbog podijeljenih mišljenja i interesa u Washingtonu. Izjave američkog ministra vanjskih poslova Johna Kerryja vrludaju od potpore Rijadu do srdačnosti s Iranom. Nedavno su SAD prihvatile saudijsku ponudu za slanjem posebnih snaga za potporu sirijskoj oporbenoj koaliciji i borcima protiv Daeša u Siriji. Saudijski ministar vanjskih poslova Adel al-Džubejr je naglasio kako je ideja o mogućim saudijskim kopnenim snagama stigla upravo iz Washingtona, iako se ne zna kakve bi to postrojbe bile.
Sve je to posljedica drastičnih promjena Bliskog istoka koje se očituju u neuspjehu Arapskog proljeća, rastu Irana, smanjivanju državne moći arapskih zemalja i nastanku terorističkih organizacija poput Daeša koji svijet tjera u koštac s tumačenjem tko je sada suradnik, a tko protivnik na Bliskom istoku. SAD su zbog toga krenule u novi pravac svoje bliskoistočne politike, i sada Washington ima ozbiljne razlike u mišljenju i postupanju sa svojim tradicionalnim prijateljima, kao i novonastale zajedničke interese sa starim protivnicima. Ova se zbunjenost neće riješiti u skorije vrijeme.
Među temeljnim pitanjima, koje se više ne može skrivati od američke i svjetske javnosti, jest da li može jedna autoritarna država koja odrubljuje glave, provodi žestoke i antiislamske diskriminacijske postupke protiv žena, izvozi fundamentalističku vehabitsku ideologiju i financira al-Kaidine suradnike doista biti američki saveznik. Dugo vremena se američko-saudijski savez smatrao neprobojnim. Sada je pod ozbiljnim upitnikom.
Utjecaj tzv. Arapskog proljeća i ohrabrivanje američke politike za svrgavanjem autoritarnih režima, kao u Egiptu, Libiji, pa i Bahreinu, imaju ozbiljan učinak na ovaj tradicionalan odnos. Washington možda ne želi Asada u Damasku danas, ali svakako do sada nije pokazao odlučnost da udari protiv sirijske vlasti ili da prekine nuklearne pregovore s Iranom. Nakon što su Amerikanci pokazali da su spremni čak i surađivati s Teheranom, Rijad je došao do ruba podnošljive granice.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
