Iz dana u dan, već pet godina, vijesti iz svijeta pune su izvještaja iz Sirije, a ti izvještaji gotovo su uvijek krajnje tragični. Ovih dana često se pojavljuju video reportaže snimljene malim novinarskim bespilotnim letjelicama iznad sirijskih gradova. Scene nam otkrivaju uistinu apokaliptičnu razinu devastacije - cijele gradove u ruševinama i dojam da se među tim ruševinama, među tim ostacima nekoć živih gradova, još uvijek vode nemilosrdne krvave borbe za svaki komad sravnjenog betona.
O onome što se desilo u jednom Homsu ili Aleppu čitali smo u pričama iz Drugog svjetskog rata. U strašnoj Bitci za Staljingrad čuli smo kako su se njemački i sovjetski vojnici do iznemoglosti borili za svaki metar, svaku zgradu, svaki hodnik, svaku sobu... Sličnom žestinom traju i neke borbe u Siriji gdje je do sada, prema pojedinim izvještajima, poginulo i do 300,000 osoba.
Povrh toga ono što sirijski rat čini izuzetno brutalnim je i činjenica da su upleteni skoro svih domaći, regionalni i međunarodni akteri. Kako rat dulje traje tako svačiji interesi u ovom ratu postaju izraženiji. Nikada ovo nije bio samo građanski rat jer je od prvih dana bio potican izvana, što je jedna forma vanjske agresije, ali danas je Sirija prava međunarodna arena gdje se sukobljavaju najveće regionalne i svjetske sile.
Nadalje, Sirija je multi-etnička i multi-religijska država, a to u ovakvim ratovima nikako ne može izaći na dobro. Činjenica da još uvijek postoji centralna vlast koja okuplja ljude pod zastavom Sirijske Arapske Republike, sekularne države, svakako pomaže. Kada bi i ta vlast pala - na čemu Zapad sa svojim regionalnim saveznicima radi od prvog dana sukoba u Siriji - i ona tanka nit solidarnosti koja još uvijek ujedinjeava Sirijce prije svega kao Sirijce, a tek onda kao sunite, alawite, kršćane itd., bi zasigurno pukla, a kaos bi se utrostručio.
Nema čistih ratova i nema tih ratova u kojima svaka strana ne čini grozne zločine i zvjerstva. No, kada govorimo o Siriji onda govorimo o brutalnostima koja su ekstremna čak i za "klasične" ratne pojave - govorimo o najradikalnijim terorističkim skupinama kao što su ISIL i Al-Nusra Front čiji ratni zločini spadaju u jednu sasvim novu kategoriju strahota.
Da bi stvar bila još i gora, tu je i bolni teroristički kulturocid - razaranje velikih spomenika velikih civilizacija, naših civilizacija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
