O zapaljenju i rasplamsavanju: Rat u Ukrajini počeo je kao Putinov rat, a sad se pretvara u Bidenov

Ključan trenutak bio je 24. veljače kada je Rusija prešla Rubikon i pokrenula napad na Ukrajinu, no prateći novi val napetosti zadnjih dana postaje sve jasnije da bi pred nama mogli biti još neki "sudbonosni datumi". Rat je još uvijek ograničen na teritorij Ukrajine i to je možda i jedina "dobra vijest" u širem kontekstu ove tragedije, ali s vremenom počinju se otvarati vrata kroz koja se rat može "preliti" i izvan Ukrajine. Imamo doslovno sve relevantne aktere koji se, čini se, pripremaju upravo za takav scenarij.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, koji nije nešto naročito poznat po dramatičnim komentarima, ovih dana počeo je otvoreno spominjati mogućnost izbijanja nuklearnog rata, Trećeg svjetskog rata. Te izjave mogu se odbaciti, kao što su mnogi i učinili, kao ruski pokušaj "vršenja pritiska" na Europu (ne bi li ih se obeshrabrilo u sve intenzivnijem slanju oružja Ukrajini), ali sama činjenica da se uopće spominje sukob globalnih razmjera već je loša sama po sebi.

Govoreći o "sudbonosnim datumima", jedan se možda već dogodio ovog tjedna, točnije jučer kad je američki predsjednik od Kongresa zatražio čak 33 milijarde USD za "pomoć Ukrajini", a većina tog novca išla bi na naoružanje.

Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu mnogi su ovaj rat nazivali "Putinov rat", no bez obzira čije snage ginule na terenu, ovo bi se sad mogao pretvoriti (i) u "Bidenov rat".

Situacija je dosta drugačija od primjerice prethodne američke administracije kad je Donald Trump odmahivao rukom na pozive da Washington izvrši snažniji pritisak na Bjelorusiju (dok su u Minsku trajali veliki anti-vladini prosvjedi), ali Biden - koji je i sam inicijalno bio donekle suzdržan oko cijele ove situacije - sad se prebacuje u "gnijezdo jastrebova" koje želi Rusiji zadati najveći mogući udarac.

U isto vrijeme Bidenu tone potpora kod kuće, ali čini se da ne mari za to iako ovaj njegov poziv za slanje na desetke milijardi USD u Ukrajinu zapravo pokazuje puno o tome kako funkcionira njegova administracija. Sjetimo se koliko je bilo "natezanja" kad je trebalo izdvojiti novac za sanaciju posljedica koronavirus krize koja je mnoge Amerikance osiromašila (a preko milijun ih je i umrlo od posljedica zaraze). Tada se pričalo kako SAD ne može pokriti takve troškove, da su dugovi preveliki, da ekonomija nije u stanju... No, čim se oglase ratne trube odjednom se olako pronalaze milijarde.

To je još jedna potvrda da je vojno-industrijski kompleks u Americi itekako vitalan i ne propušta svoje prilike.

Dobro, na stranu činjenica da od rata uvijek netko jako dobro zarađuje, što je pak vojni cilj SAD-a u ovoj situaciji? Što žele postići? Možda smatraju da bi ubacivanje dovoljne količine naoružanja poremetilo ruske planove na istoku Ukrajine, no zaustaviti rusku namjeru osvajanja Donbasa bit će jako teško ako ne i nemoguće. Jasno, uvijek se može kroz naoružavanje Ukrajine gledati kako ostvariti i sekundarni cilj - da Rusija ima maksimalne moguće gubitke bez obzira što će na kraju osvojiti što namjerava osvojiti. Taj cilj se već i ostvaruje, na dnevnoj bazi, iako u zadnje vrijeme ni Ukrajina više ne žele spominjati brojke pošto postaje jasno da i ona gubi na tisuće vojnika.

Ali što je s opasnošću da će ova silna američka potpora dovesti do eskalacije rata, a možda i nuklearnog sukoba? Što je s upozorenjima koje odašilje Sergej Lavrov? Nije li SAD u tom kontekstu akter koji doslovno "gura" prema takvom scenariju?

To je sad već nešto prema čemu je potrebno zauzeti jasan stav iako je tema delikatna. Naime, neki će reći da pošto je Rusija agresor onda pomagači napadnute Ukrajine imaju pravo beskonačno i bez ikakve rezerve slati svu vojnu pomoć koju mogu. Ali jednostavno ne možemo to gledati na tako prost način jer situacija nipošto nije tako jednostavna. Recimo ovako - ako znamo da će američko intenzivno naoružavanje Ukrajine prouzrokovati nuklearni rat između svjetskih sila, zar bi i dalje trebalo to podržavati? Ekstremno je opasan narativ koji se sad nastoji normalizirati, naročito putem medija, da je svako slanje oružja Ukrajini nekakva "medalja ljudskosti". Slanje oružja je "pomoć" koja je potpuno inverzna od diplomacije, od poteza koji bi stremili prema okončanju sukoba te stoga u tome ne bi trebalo biti nekakve glorifikacije.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.