Pobjeda Emmanuela Macrona na francuskim predsjedničkim izborima označila je za mnoge spas Europe i odmazdu nacionalističkim populistima, te očekivanje da će francusko-njemački tandem ojačati Europsku uniju. No, kada se dođe do specifičnih pitanja odnos Macrona i njemačke kancelarke Angele Merkel neće biti posve jednostavan. U sunčanom Berlinu Merkel je dočekala četvrtog francuskog predsjednika u vrijeme njezinog mandata, ujedno četvrtog političara koji najavljuje reformu Francuske i jaču suradnju s Njemačkom. Šarmantan Jacques Chirac, brzi Nicolas Sarkozy i strahovito dosadan François Hollande hodočastili su u njemačku prijestolnicu pokloniti se vrhovnoj zapovjednici eurobirokracije i eurofinancija, svi s velikim porukama, ali s malo djelovanja. Macronu ta očekivanja nisu nepoznata – ta već je 2012. kao savjetnik Hollandea došao u Berlin s obećanjima reorijentacije Europe. Ali Nijemci se samo smješkaju – očekuju ozbiljne gospodarske promjene u Francuskoj.
Po tom pitanju je Macron osoba koja je napisala mnoštvo planova i dokumenata. Tako je 2013. bio jedan od autora Francusko-njemačkog memoranduma o namjeri, koji na 11 stranica obećava više francuskih reformi kao dio većeg njemačkog javnog ulaganja u stimuliranje paneuropskog rasta i produbljivanja integracije eurozone. Taj je plan nestao u bespućima eurokrize. Godinu dana potom je Macron predložio novi plan u kojemu obećava da će Francuska uštedjeti 50 milijardi eura u javnim trošenjima ako Njemačka potroši isti iznos, čime bi Pariz smanjio visoki trgovački deficit. Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble je samo zakolutao očima, a Merkel je vrlo hladno primila dokument k znanju.
U Njemačkoj nikad nije bilo bolje nego danas. Nakon oporavka eura, njemačko gospodarstvo je krenulo snažno naprijed, gradi se na sve strane, poslovi niču iza ugla. Nikome u Berlinu ne pada na pamet da umjetno zaustave konkurentnost njemačke privrede, već poručuju Macronu i sličnima da im se valja potruditi i slijediti putanju koju je Njemačka prošla kroz disciplinirane socijalne i ekonomske reforme. Blaženo Nijemcima! Njihova politička kultura je doista disciplinirana i dok se Nijemce pritišće, oni su poslušni. Zluradost bi rekla, dok su slobodni, postaju autoritarni.
Macron govori da postoji nerazumijevanje osovine Pariz-Berlin. On vidi dva partnera koji žele plesati, ali se ne slažu u koracima. U Berlinu odgovaraju da su koraci više nego jasni – Pariz mora voditi, sve dok ne dovede deficit u trgovačkoj bilanci ispod tri posto BDP-a. U Njemačkoj se približavaju izbori i iako postoje velike mogućnosti za četvrti mandat Angele Merkel, nitko nije spreman na prevelike ustupke. Macron se ove godine može nadati jedino potpori Berlina u Europskom monetarnom fondu i to putem koji zacrta Međunarodni monetarni fond. Ali, postoji jedna osoba koja je prijemčiva za francuske zabrinutosti. To je bivši predsjednik Europskog parlamenta i lider socijaldemokrata Martin Schulz.
Vrlo je nepristojno, da se ne spominje politički štetno, doći u Berlin s figom u džepu. Nakon pobjede Macrona, Schulz je izjavio da Nijemci moraju koristiti svoju snagu za učinkovito osnaživanje europskih partnera. Za razliku od Merkel i Schäublea, vođa SPD-a se slaže da nije održiv uspon Njemačke i izvoz u europske zemlje ako njezini trgovački partneri također ne izvoze u Njemačku. Iz tih razloga se Macron zasigurno potiho nada da će do kraja godine kancelarka Merkel napustiti čelno mjesto njemačke vlade. Nada je to bez pokrića, jer su Schulz i SPD nedavno doživjeli katastrofalan poraz na regionalnim izborima u Sjevernoj Rajni – Vestfaliji, jednoj od najbogatijih i najvećih njemačkih saveznih zemalja. To je dovoljni pokazatelj da ideje poput euroobveznica za europske partnere nikako ne leže dobro među njemačkim glasačima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
