Prvi dan ovogodišnjeg ramazanskog posta započeo je večernjom molitvom u srijedu 17. lipnja i početkom pridržavanja ramazanskih pravila od 18. lipnja do ramazan bajrama ili Eid al-Fitra 17. srpnja. Ovaj najsvetiji mjesec islama dobro je poznat i nemuslimanima, a osobitosti različitih kultura pridaju značaju ramazana. Uz sve to, dakako, dolaze i posebne političke i gospodarske aktivnosti.
Ramazanski post je četvrti stup islama, i svake godine se prakticira u mjesecu ramazanu, devetom mjesecu islamskog kalendara, u kojemu je po prvi put Kur'an objavljen Proroku Muhamedu. Tijekom ovog posta, svaki musliman i muslimanka kojima zdravlje dopušta moraju se suzdržati od hrane, pića i seksualnih aktivnosti od zore do sumraka. Post je praksa koja postoji u mnogim religijama, ponekad kao kazna, ponekad kao način oslobađanja od usredotočenosti na fizičke potrebe i predanosti duhovnosti. U islamu se ramazanski post smatra načinom stimuliranja odraza ljudske slabosti i ovisnosti o Bogu, usredotočenosti na duhovne ciljeve i vrijednosti, te poistovjećivanja i pomoći manje sretnim ljudima.
U sumrak se post prekida laganim obrokom, koji se često sastoji od datulje i čaja ili mlijeka, nakon čega obitelji i prijatelji dijele poseban kasnovečernji obrok (iftar). Tradicija je da se za taj obrok pripremaju posebna jela i deserti specifični za ovo doba godine. Mnogi odlaze u džamiju na večernju molitvu koju prati posebna molitva koja se obavlja samo tijekom ramazana. Neki će, kao poseban čin pokornosti, recitirati cijeli Kur'an, tako da je recitiranje svete knjige i sufijsko pjevanje osobit 'zvuk' ramazana. Obitelji ustaju prije zore kako bi imale prvi obrok u danu (sahur), koji mora biti dostatan da se preživi do sumraka.
Dvadeset i sedmog dana ramazana muslimani se sjećanju Noći moći, kada je Muhamed po prvi puta primio Božansku objavu. Kraj mjeseca ramazana obilježava se Ramazanskim bajramom ili Eid al-Fitr na arapskom jeziku, koji je proslava puna sreće, posebnog veselja i darivanja.
U islamu se ramazan uzima kao posebno vrijeme kada muslimani moraju preispitati sebe i svoj odnos prema okolini, prije svega prema obitelji, lokalnoj zajednici, i najzad ummetu, odnosno svjetskoj zajednici muslimana. U ovome posljednjem muslimani se doista trebaju značajno preispitati. Izuzev Ukajine, u svijetu posljednjih godina nije bilo takvog žarišta kakav je Bliski istok. Ovdje se vode ratovi u Siriji, Iraku, Libiji i Jemenu. Opstaje skoro stogodišnji sukob Izraelaca i Palestinaca, koji se ne može riješiti zbog oporbe glavnih svjetskih sila stvaranju dviju država. U Turskoj i Egiptu vode se oštre polemike oko uloge i utjecaja islama u politici i društvu, pri čemu jača autoritarna vlast islamizmu sklonog Erdogana i sekularizmu sklonog al-Sisija. Arabijske monarhije nalaze se na raskrižju sutona starih vladara i stare politike i izazova rastuće i obrazovane mladeži. Saudijska Arabija i dalje podržava radikalnu vehabitsku struju koja ostvaruje proxy ratove kako bi se sukobila sa svojim žestokim regionalnim rivalom Iranom.
Sama Islamska republika Iran, pak, kroči prema boljoj, ali i nesigurnoj budućnosti. Pregovori oko nuklearnog programa gotovo su pri kraju, a da nitko zapravo ne zna što će se dogoditi nakon njih. Velika očekivanja Iranaca gotovo će sigurno biti nemoguće zadovoljiti u kratkom roku. Bojazni od jačanja regionalne moći Irana nisu preuveličane – jer Iran jest politički i gospodarski čimbenik regije, što ne treba biti loša stvar, ali se medijski preuveličava posredstvom usporenih arabijskih kraljevina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
